Hrvatska je u polufinalu nakon teške bitke s Mađarima. Legendarni kapetan Pero Metličić secira igru naše reprezentacije, analizira krizu Švedske, otkriva što se krije iza skandinavskih jelovnika i šalje poruku mladim rukometašima iz svoje Akademije.
Sigurdsson bijesan: Ovo je potvrda da EHF ne mari o igračima i ekipama
Tekst se nastavlja nakon oglasa
Pero, kako ste vidjeli sinoćnju utakmicu? Bilo je to teško gledati, a vjerojatno još teže igrati?
Utakmica je bila teška za gledati, a sigurno još teža za igrati s obzirom na to što je donosila. Igrali smo protiv jedne rasterećene Mađarske, koja je dan prije pokazala da je dobra i praktički je zaslužila pobijediti Švedsku. Dobro su nas “raštimali” svojom igrom 7 na 6, igrali su tako praktički cijelu utakmicu – uvijek igrač više.
Djelovali su vrlo sigurno u tom napadu?
Malo su griješili. Ne znam jesmo li dali ijedan gol na praznu branku, možda jedan. Znači, imali su vrlo malo tehničkih grešaka i dosta dobro su to odradili. Ali dobro smo se izvukli na kraju. Izbornik je dosta miksao – krenuli smo s 5-1 obranom, poslije na 6-0. Onda smo i mi krenuli na 7-6 i tu smo dali dva gola, mislim dva penala. Mislim da je to možda i donijelo polufinale jer smo u igri 6 na 6 imali problema.
Što kažete na rad izbornika Sigurdssona?
Treba ga pohvaliti. Očito jako dobro motivira ekipu, dobro ih priprema i vidi se da se ne boji – daje svima šansu i dosta riskira. Imamo problema s ozljedama, Srna je ispao, Martinović doslovno šepa, a to su nam dva najvažnija igrača na turniru.
Usporedba s prošlom godinom: “Ovo je veći uspjeh”
Ovdje igramo bez Duvnjaka, Šipića, Pešića, Karačića… Kako gledate na taj rezultat u odnosu na prošlogodišnje srebro?
Mislim da je zato ovaj rezultat još veći. Tamo smo uzeli medalju, što ovdje još nemamo, ali ulazak u polufinale s ovom ekipom i svim ovim problemima je veći uspjeh nego prošle godine. Tada smo do polufinala igrali doma, u Zagrebačkoj areni. Ovdje, uz svu našu publiku, to ipak nije isto. Ovo je rezultat koji je čak i malo iznenađenje s obzirom na očekivanja. Sigurdsson je dokazao da je vrhunski trener, imao je rezultate s Njemačkom, pa čak i s Japanom, koji je podigao u kvaliteti.
Najava polufinala s Njemačkom i opasnost zvana Wolf
Sutra je suparnik Njemačka. Izgubili smo od njih dvaput u pripremama. Kakva je to ekipa?
To je ekipa koja jako puno trči, možda ne toliko individualno kvalitetna napadački u igri 6 na 6. Ono što je klasika kod njih je puno trčanja, laganih golova i brzi centar – “run and gun”, onako u pošalici. Ako to spriječimo, imamo velike šanse. Njihova najveća snaga je vratar Wolf, on je vanserijski i donosi im veliku sigurnost.
Kako biste se vi postavili protiv njih?
Najvažniji je povratak u obranu i što manje tehničkih grešaka. Morat ćemo biti brži nego prije i natjerati ih da igraju što više 6 na 6. Naša 5-1 obrana mogla bi im stvarati velike probleme. Ako ih natjeramo da su što više u pozicijskom napadu, a ne u tranziciji, imamo velike šanse. I naravno, treba nam obrana na Wolfu, jer njemu je 20 obrana normalna stvar.
Skandinavski uvjeti, EHF i pogled na ostale polufinaliste
Čuli smo pritužbe igrača na hranu, Mandić kaže da su dobili samo lazanje?
To je klasično skandinavski, nije nam prvi put. I kad smo mi igrali po Skandinaviji, hrana je bila jako skromna i loša. Kad mi organiziramo, tu su punjene paprike i sarme. Tamo dobiješ jedno, eventualno dva jela, dosta skromno, slabo mesa. Ali kad ideš prema cilju, o tome najmanje misliš.
Što kažete na naporan ritam EHF-a?
EHF je čudna organizacija koja gleda samo sebe. Naporno je, ali igrali smo i mi, čak i više utakmica u kraćem razdoblju. Jednostavno, iz te kože ne možeš.
Drugo polufinale igraju Danska i Island. Danska je i dalje najbolja ekipa na svijetu i favorit za zlato, pogotovo jer igra kod kuće, ali Island ima svoje šanse jer je brz, eksplozivan i izuzetno motiviran.
Švedska je, pak, očito prerano pomislila da je posao gotov. Riječ je o starijoj i iskusnoj ekipi, ali kiks protiv Islanda i loša utakmica protiv Mađarske pokazali su da će morati napraviti rez i uvesti mlađe igrače.
Poruka mladima iz Splita i prognoza za polufinale
U Splitu vlada rukometna euforija. Kako to utječe na vašu Akademiju?
Kad je rezultat, djeca se odmah zainteresiraju. Najbitnije je da brzo ne odustanu. Treba ih i zabaviti da ostanu što duže. Imamo dobre trenere i malo djece odustaje, što znači da se dobro radi.
Imate i svoje “proizvode” u reprezentaciji?
Da, Marin Šipić je naš, nažalost sada ozlijeđen. Mateo Maraš je tu i bio je najbolji igrač u onoj ključnoj utakmici koja nam je možda i donijela polufinale. Ponosni smo, za mali i skroman klub to je velika stvar i poruka svoj djeci da uvijek ima nade.
Prognoza za sutra?
Vjerujem da Njemačku možemo pobijediti. Tradicionalno nam leže. Ako se momci “pokrpaju” s ozljedama – idemo na juriš.
