Nedugo nakon velike pobjede Splita u Pesaru protiv Partizana rezultatom 76-75, uzvrat se iste zime igrao u Solunugdje je domaćin bila srpska ekipa. Radeći za ATV Split, lokalnu TV postaju dobili smo još jedan zadatak — preživjeti pakao Soluna.
A u Solun su došli i Grobari, navijači Partizana koji su imali podršku u divljim hordama navijača PAOK-a. Kad sve sve to zbroji, brojka je to od 4000 navijača spremnih na sve.
Prije utakmice hodamo gradom snimatelj Augustin Bilandžić i ja. Društvo nam pravi Hari Ujkanović, makedonaki manager koji voli sve splitsko. Hajduk, Jugoplastiku, Rivu, Bačvice...
Augustin nosi kameru da malo snimimo grad i ozračje prije utakmice. Sve je mirno. Ali, slutim da tako neće dugo ostati. Kažem: Tino, skini te naljepnice "ATV SPLIT" s kamere. Ode nismo dobrodošli.
- Ma neka dođu, šta mi mogu, neću skinit, nek se vidi odakle smo.
Mislin se ja ako vide odakle smo, tamo odakle tamo više se nikad nećemo vratit. Zgrabin kameru uz otpor snimatelja i hrvanje na parkiralištu, pokidan one naljepnice ATV Split. Kamera nema nikakvu oznaku, možemo dalje po gradu.
Ma nije prošla ni minuta, eto njih iza kantuna. Horda zla. Gomila Grobara i PAOK-ovih navijača zajedno ide prema nama. Njih četiri tisuće. Prolaze kroz nas, oči im pune bijesa, viču, urlaju, željni krvi.
Tino snima, jedan se zaustavi i pita: "Koja ste vi televizija?"
- Makedonska, odgovara manager Hari na makedonskom.
I ovaj luđak produži zajedno sa ostalim luđacima. Prođe horda. I Hari nam spasi živote. Hvala Hari, pamtit ću te zauvijek.
Utakmica koja je bila sve — samo ne utakmica
Utakmica u Solunu bila je sve samo ne utakmica. Po parketu su letjele boce, limenke, bengalke. U jednom trenutku se parket i zapalio.
Kraj mene Draža Mihajlović glavom i bradom i naočalama. Pokušava me dohvatit cijelu utakmicu.
Tino stoji na nogama i snima. Uopće ne gleda u kameru ni utakmicu. Gleda prema tribinama i broji zadnje minute svog života. Barem se tako činilo.
Na tribinama kaos. Pandura premalo u dvorani.
Nas par novinara i ljudi u delegaciji na smrt preplašeni. Samo se osvrćemo i čekamo napad kojem se ne možemo oduprijeti.
Policija u jednom trenutku upada na tribine, obračunava se s navijačima. I dalje traje atmosfera linča.
U prijenosu sjećam se svojih riječi:
"Treba preživjeti pakao Soluna. Šta da vam kažen, ima ih više!"
Spreman za bitku, polako sam se opraštao od svog života svjestan njihove brojčane nadmoći.
Pobjeda za povijest — i bijeg u svlačionicu
Mi smo u toj ludnici pobijedili (opet) nošeni hrabrošću i sjajnim partijama Tvrdića, Grgurevića, Prkačina, Vrankovića, Vujčića, Kalamize i svih ostalih.
Partizan se opet nije snašao, podlegao je pritisku.
Ni ovoj se pobjedi nitko nije nadao, tim više je sjajna. Za povijest.
82-71.
Čim su istekle zadnje sekunde Žuti su se povukli u svlačionicu, a mi brže bolje zaključili prijenos, odnosno snimanje.
Važno je bilo sada preživjeti, izvući se iz dvorane, sjesti u bus i ravno na avion za Split.
Mobiteli 098 — nagrada za hrabrost
A u autobusu i tadašnji predsjednik kluba Juraj Buzolić i njegova supruga Zdravka.
Na putu do zračne luke predsjednik se ustane i osokopjen velikom pobjedom objavi:
- Za ovu, još jednu veliku pobjedu nad Partizanom svi igrači i treneri dobit će nove mobitele 098!!!
Proviri mala novinarska glava, puno mlađi od novinarskih pera: Ede, Nikice, Frane i Ive. I uzviknu:
- I novinari isto!!
Zdravka me podržala, Juraj ponovio moje riječi i mobitel era mogla je početi.
To je tada bila velika stvar — imati mobitel, pa još 098. Samsung.
Hvala Žuti.
Pobijedili smo.
A i preživjeli pakao Soluna.
Kalamiza ih ugasio: Splitova lekcija moćnom Partizanu!
Dnevnik jednog navijača Hajduka: Od prvog dolaska na Poljud do prvog gostovanja
Kako to da su "lijeni" Dalmatinci zapravo – najbolji sportaši na svijetu?
Rukometna legenda - Petar Metličić: Rukomet u Splitu? Životarenje!
Vaterpolo u Splitu – zgodni frajeri u kupaćima i još puno, puno više
Jeste li znali da su u Splitu košarku prvo počele igrati djevojke?
KOLEKTIVNO LUDILO NA POLJUDU Evo kako se navija na prepunom stadionu: Imamo snimku



