Povjesničar umjetnosti i muzejski savjetnik Goran Borčić autor je knjige Povijest pisana svjetlom, Split od Prisce do Adriane u čijem prvom dijelu do u tančine raščlanuje splitske osobenjake među kojima su razni redikuli, imbrojuni, manjamuktaši, manjinjorgi, bonkulovići, poverini, barufanti, maškalcuni, mucigoti, uncuti, berekini, farabuti, furbačuni, batali, bevaduri, dišperaduni, šotokucini, foliranti, zavajuni, trunfuni, vagabondi i mnogi drugi koji su se isticali svojim osobenostima. Među njima Baću, Maru Žebon, Duju Balavca, Stipu Igru, Giovaninu Kokolo, Pajdu, Periku, Jozu Trinaesticu i brojne druge. Ovo je priča o njima.
Lovre Rukavac zvan Rokovica iz Velog Varoša bio je jako popularan. Nije završio ni pučku školu, ali je bio nadaren, uvijek radostan i duhovit. Po zanimanju je bio drvodjelac, nikada nije izgubio niti jedne nadnice, niti spavao kod kuće na postelji, nikada se nije razbolijevao, a poznato je da se nikada nije ni oženio. Svake večeri kada bi primio plaću za obavljeni posao svu bi je potrošio iste večeri. Sve bi popio i popušio, ali se nikada nije opijao. Kada bi se rastao od svojih prijatelja išao bi ravno na "svoju" šentadu na Obali koja je bila njegova "Villa pri moru".
- Malo je spavao i uvijek pripovijedao priče i doskočice, šaljive viceve i doživljaje, te bi u njima uvijek uveo neku osobu iz Splita zbog čega su ga zvali "kraljem laži". Svatko ga je volio i želio u društvu. Uvijek je zadnji odlazio spavati i najviše je spavao četiri sata osim što bi zakunjao 10 do 15 minuta u krčmi ili kavani. Kada bi mu se umorilo jedno oko zatvorio bi ga i otvorio drugo.
Patuljci s Rive koje je cijeli Split obožavao
Nikola Furlan je bio patuljak visok jedva jedan metar, vrlo inteligentan, a znao je i lijepo pjevati arije iz mnogih opera.
Još jedan patuljak bio je Vlade Vlajko Čančar, u fraku i s cilindrom na glavi dočekivao je gledatelje u kinu Edison na Rivi, te im je tumačio program nijemog filma. Bio je boemski osobenjak i pijančina. Kada se jednom nakon šest mjeseci izbivanja iz grada vratio taj djeci omiljeni patuljak, na povratku je našao da su ga mnogi mališi nadvisili stasom i da je još neko vrijeme boravio izvan grada tko zna što bi se sve dogodilo.
Najmanji splitski patuljak Pere Pikiriki dijelio je letke o filmovima koji su prikazivani u kinu Karaman i kinu Edison na Rivi. Bio je odjeven u bijeli điletin i frak, sa zlatnim satom i lancem, leptir kravatom, s bijelim rukavicama, cilindrom i lakiranim cipelama. Imao je štap sa srebrnom ručkom koji je bacao u vis i hvatao ga.
Divovski pitur koji je bojio zidove bez skala
Borčić kaže da je suprotnost njima bio pitur Duje Longo, Pompadur ili Batištrada
- Iako je bio vrlo visok čovjek rijetko kada je držao ličilačku četku u rukama, obično bi je zavezao na komad štapa i njime premazivao zidove. Težačke sobe su bile niske tako da je on onako velik moga bojati sve po kući bez štapa.
2
Ovaj Splićanin je bio potpuno normalan dok mu netko ne bi zazviždao. Onda bi uslijedila "drama"
