Finilo je lito, mada su dani još puno lipi – malo kraći, ali puno lipi. Kako vašeg omiljenog praseta dugo nije bilo, evo jednog spektakla za povratak. Otiša san u srce Splita, u onu kljetku di krv šiba i di se krvavo radi.
Otiša san – na peškariju.
Moja povist na peškariji je duga ka i svakoga ko se bavi ovim lipim poslom, a to je gastronomija. Onako za ozbiljno san počeja pohodit peškariju kad san prvi put posta šef kuhinje, davno, dvijetisućitih i nekih.
I sad, puno je tamo lipoga svita, ali jedan lik je nekako od početka moj. Mislin da ću za života pamtit njegovu:
„Friška riba viška…“
Puno je lipo pisat o nekome ko je živ i zdrav. Kad neko parti, piše se iz neke sjete, ali ovo je baš lipo i veselo.
Radi se o Tihi.
Tiho je za mene dobri duh peškarije. Znan, imat će i drugi ljudi svoje favorite – i neka imaju – ali Tiho je moj favorit.
U sto godina koliko dolazin na peškariju nikad ga nisan vidija nadrkanog. Puno puta san ga zva jer bi me nešto zanimalo – uvik je bija tu za mene. Bit će on i dalje.
Tiho, fala ti i ovim putem, i živija mi sto godina.
Zašto je Tiho takav?
Kad smo malo razgovarali za ovaj tekst, skuži san i zašto je takav.
Čovik je lipo reka:
„Volin ljude, volin Split, volin šušur. Paše mi ovi đir.“
Ja bi doda da je volit ljude presudno da bi s njima moga radit – i to volit ih onako ka mater, jer ljudi znaju bit teški i nemaju svi baš dobre namjere.
Pa evo i priče.
Tihina tri desetljeća na peškariji
– Tiho, koliko si na peškariji?
Tiho ima iza sebe 30 godina peškarije. Kaže da je bija i nogometni sudac, da je radija u Jugoplastici, bija u ratu. Mora da ima godina – ali meni se čini isti ka i prvog dana, a mladenačke energije ima ka razred maturanata.
– Koja je bolja peškarija – ova sad ili ona kad je bila na otvorenom?
„Ma daleko je bolja ova sad.“
Puno je ugodnije radit kad si unutra. Ali, kaže, ovo je peškarija za grad od 20 tisuća ljudi. Split je danas puno veći i triba mu nova, moderna peškarija.
Je li na Pazaru ili negdi drugo – u to nije tija ulazit.
Ali kako 13. prase čitaju i gradski oci, evo im informacije iz srca peškarije:
„Znan da ljudi u gradu znaju da triba nova peškarija, ali valjda ima i važnijih prioriteta… Doć će dan i za nju.“
Koliko Splićani znaju o ribi?
– Jesu li Splićani pismeni po pitanju ribe? Razlikuju li domaću od uvozne? I kolika je potražnja?
Nažalost, kaže Tiho, Splićani još uvik malo jedu ribu.
(Vaše prase bi dodalo: dugo smo bili nacija koja je proizvodila vino, a pila pivo.)
Premalo se jede ribe u kućanstvima. Petkom je potrošnja veća, ostalim danima puno tanje.
A po pitanju znanja o ribi – jadno.
Malo se zna o vrsti ribe, o razlici između domaće i uvozne.
Zato smo ga odmah zamolili za malu školu.
Mali vodič kroz lov i godišnja doba ribe
Meni odmah padne napamet ona stara: „U po’ marča sipa i komarča.“
Kaže Tiho:
– Sad se lovi u Mljetskom kanalu od 1.11.
– Lovi se šampjer, grdobina, mol, škamp.
– Kozica manje, ali ima.
– Stadun je i od lista (švoja) – najviše ga ima oko Istre, ali lovi se i ovde.
Liti, kaže Tiho, srđela je odlična.
Eto – pa koga zanima, neka zapamti. Rekla bi brica iz Velog mista.
Naše ribarstvo
– Tiho, ima li anegdota?
„Anegdota je ovde svaki dan.“
Ljudi ostave ribu da im pričuvam – pa se nikad ne vrate.
Na peškariji svaki dan smij i svaki dan nešto novo.
U rubrici Ko će nas spasit od nas samih pitali smo ga i o ribarstvu.
Odma mu je mrvu skočija ton:
„Kamo sriće da je Europska unija stigla i ranije. Sad kad se lovi po pravilima, ima nade da se fond obnovi. Ono šta smo mi činili sami sebi – to je mirakul.“
Oćemo mi, oćemo – i na moru i na kopnu.
Kad Hajduk uzme naslov…
– Tiho, koliko dana neće radit peškarija kad Hajduk dogodine osvoji naslov?
Samo šta mu se smiješak nije prosuja iz ušiju.
„Hajduk je bitan dio mog života.“
Toliko voli more, život na moru, sve šta je vezano uz more – a Hajduk je drugi dio njegova života.
10 godina starog placa, sve ove godine na ovamo Poljuda.
– Kolika bi fešta bila?
„Ma dragi, gorilo bi sve do Komiže.“
I gorit će, mislin se ja.
Recept i gušt
Eto, lipi moji. Normalno da ćemo vam na kraju donit i jedan lipi recept.
Ja san gušta s Tihom, nadam se da ćete i vi guštat čitat – i guštat u receptu.
RECEPT: GRDOBINA
Veću grdobinu očistit, od kože narezat na fete. Iz glave skinut obraze i od glave napravit temeljac.
Za temeljac nam je potrebno:
- Glava grdobine
- Mrkva 3 kom
- Kapula 2 kom
- Peršin list
- Korijen celera
- Bilo vino
- Sol
- Papar
- Maslinovo ulje
U široj teći dinstati kapulu na tanke listiće. Nakon toga dodati mrkvu, sitno rezani češnjak te grdobinu.
Podliti je bijelim vinom, te kad ispari alkohol (oko 3 minute), dodati temeljac od grdobine. Kuhati 20 minuta te začiniti sa soli i paprom.
Kada je grdobina skuhana, maknuti je sa vatre, dodati malo maslinovog ulja i svježeg peršina, te servirati nakon što „odmori“ desetak minuta.
Mi smo za ovu priliku kao prilog izabrali tostirani kruh, a vi možete skuhati puru ili u umak dodati krumpir na ploške.
Ovo morate probati! Priča o jednoj teglici koja skriva više nego što mislite




