Povjesničar umjetnosti i muzejski savjetnik Goran Borčić, naš sugovornik u serijalu Kako su nastali splitski kvartovi, veliki je poznavatelj oružja, plakata, medalja, značaka, pečatnjaka, fotografija, razglednica i još puno toga. Registrirao je šest svojih zbirki kao kulturno dobro Republike Hrvatske, te je autor stalnog postava nekoliko zbirki oružja.
Bio je autor brojnih izložbi fotografija na temu Splita, a za svoje je sugrađane posebno važan jer je predstavio katalog u tri dijela koji prikazuje Split kroz fotografije. Prvi tom knjiga je Povijest pisana svjetlom: Split od Prisce do Adriane, dok se u sljedeća dva toma knjiga koncentrirao na znanstveno-istraživačke tekstove. Grad Split danas ima 27 gradskih kotareva i ovoga puta obrađujemo Sukoišan.
Podrijetlo imena i razvoj naselja
Sukoišan, pučki Sakašan, predio je istočno od Tabla, između Ličke i Sukoišanske ulice. Ime je nastalo od imena crkve sv. Kasijana koje se spominje već 1090. godine, a čije su ruševine stršile do 17. stoljeća. Na Sukoišanu gdje su se do tada nalazile livade i vinogradi niklo je 1962. godine novo stambeno naselje.
Danas je četvrt prepoznatljiva po autobusnoj stanici odakle polaze međugradske autobusne linije prema Trogiru i Omišu. Još i danas se tu nalazi nekadašnja zgrada čekaonice za putnike i putničke blagajne otvorena 1949. godine. Uz nju je pet godina poslije podignuta i benzinska pumpna stanica.
Razvoj prometne infrastrukture i izgled prostora
Sukoišanska ulica je sve do početka šezdesetih godina bila blatnjava i neuređena. Uzduž Solinske ceste do šezdesetih godina prošlog stoljeća bila su stabla kostela, odnosno pelegrinki. Željeznička pruga je sve do početka Mediteranskih igara MIS 1979. godine prolazila između novosagrađenih stambenih zgrada na Lovretu, Sukoišanu i Glavičinama.
Poduzeće Pomgrad je u srpnju 1978. godine počelo s pripremnim radovima na rekonstrukciji željezničke pruge u dužini od 1300 metara. Prvi metri ukopavanja počeli su početkom kolovoza iste godine.
Prijelaz i šetanje tračnicama bili su uobičajeni na svim mjestima. Organizirana su i natjecanja u hodanju po tračnicama od željezničke postaje do Sukoišana. U Ličkoj ulici na Sukoišanu 1956. godine je otvoreno skladište Otpada. Nakon otvorenja su stanari, koji su živjeli u blizini, prosvjedovali zbog smrada veće količine kostiju na gomili. Kako kosti nisu bile zatvorene niti dovoljno dezinficirane neugodan smrad se danima širio po kvartu. Prosvjedi su urodili plodom jer je Sanitarna inspekcija zabranila skladištenje kostiju zbog čega je na Visokoj godinu dana kasnije počela gradnja novog skladišta.
Vjerski i povijesni značaj područja
Borčić podsjeća da je na Solinskoj cesti za vrijeme Drugog svjetskog rata bio logor njemačke vojske, te dodaje da se na tom području nalazi svetište sv. Josipa koje je otvoreno na blagdan Svete Obitelji početkom siječnja 1947. godine. U samostanu je jedna prostorija pretvorena u kapelu sv. Josipa koja je služila kao župna crkva, a kasnije, 28. lipnja 1969. godine je počela gradnja veće crkve. Nova crkva i samostan su dograđeni uz već postojeću stambenu zgradu u Sukoišanskoj ulici, a crkva je djelomično ukopana u zemlju.
Zajedno s crkvom je izgrađena i vjeronaučna dvorana, a povezane su podzemnim hodnikom. Iza oltara je postavljen vitraj slikara Ive Dulčića izrađen u Rimu 1974. godine. U središtu vitraja su simboli euharistije i Svete Obitelji oko koje se nalaze mnoge suvremene obitelji. Tu je i lik prvog župnika fra Stjepana Sorića. Postaje križnog puta u mozaicima je izradio fratar iz samostana dr. Josip Marcelić. Samostan je temeljito obnovljen i nadograđen 2001. godine.
