Azerbajdžan 2019.

VEZANI SADRŽAJ:

4. dan (420 km)

Sinoć, dok smo spavali u predgrađu Ankare, oko 3 sata iza ponoći začuli smo rafalne pucnjeve, njih 4 – 5 ali nakon toga nije bilo policijskih sirena ili neke veće frke, tako da mislimo da nije bilo ništa ozbiljno, možda neka proslava.

U 9:30 krećemo prema Kapadokiji. Prolazimo zaobilaznicu Ankare i tek tada shvaćamo koliko je to ustvari velika gradina. Dolazimo i do prve atrakcije ovog putovanja, točnije na Tuz Golu, slano jezero u Anadoliji. Površine je 1665 km2 i jedno je od najvećih slanih jezera na svijetu. Purpurnoružičastu boju mu daju alge koje žive u slanoj vodi, a hrana su plamencima. Namjerno vodim ekipu u napušteno odmaralište kraj jezera kako bismo se motorima spustili na samo jezero i napravili predivne fotografije. Vidim oduševljenje na licima, a moram priznati da se i ja svaki put oduševim kad dođem na ovo jezero iako mi je ovo četvrti put da sam tu.

Nakon pauze od sat vremena krećemo dalje za Kapadokiju, do koje nas vode lijepe ceste kroz predivnu prirodu na preko 1.000 metara nadmorske visine. Prvo ih vodim na lokaciju Goreme gdje parkiramo motore i vodim ih u obilazak i pokazujem ostatke hotela gdje smo moja supruga i ja spavali 2009 god. Na istom mjestu nailazim na prodavača suvenira koji još uvijek radi isti posao. To je gosp. Zalimin Yeri, koji je 2009. godine poklanjao mnoge suvenire mojoj Ivani. Nakon fotografiranja odvodim ekipu na još par lokacija da pogledaju predivna čuda prirode u Kapadokiji.

Nakon fotografiranja i razgledavanja odlazimo u hotel jer imamo 3 sata slobodnog vremena i dogovoreni odlazak u restoran EVRANOS gdje sam također 2014. vodio jednu grupu, a to je poseban program gdje se uz tradicionalnu hranu upoznaje turska kultura kroz plesne nastupe. Ja sam 2014. platio upad 50$ po osobi, a ovog puta je Boris Budinjaš uspio preko prijatelja Turčina Ismeta Šahina dobiti popust tako da smo za samo 17€ prisustvovali predivnoj priredbi uz neograničenu ponudu hrane i pića.

Program je trajao od 20-22:30, a mi ne bismo bili mi da nismo napravili senzaciju, točnije Andrija Trgo je u prepunom restoranu napravio vrhunski show. Naime, običaj je da plesači i plesačice koji zavidno plešu pozovu nekoga iz publike i probaju ih navesti da plešu s njima. Dok je najbolja plesačica tražila po publici svoje “žrtve“ mi smo svi prstom pokazali na mladog Andriju što se njoj učinilo simpatično, misleći da će ga pozitivno osramotiti, ne znajući da je naš Andrija vrhunski plesač. Kako je Andrija Trgo raspametio publiku i plesačicu pogledajte u videu.

Nakon super zabave, odlazimo u centar grada, točnije u restoran Nargila Istanbul i tamo naručujemo još malo njihovih specijaliteta, nargila, pića itd. Večera opet za nas sedam sa svim i svačim 8€ po osobi, večeras je bio red na mene pa sam ja počastio.

Današnji dan je prošao fenomenalno s mnogim atrakcijama i doživljajima. Još sutra ostajemo u Kapadokiji i sutra je dan odmora, slobodnog vremena za obilazak predivne Kapadokije te podzemnih gradova.

5. dan (0 km)

Današnji dan je određen za odmor, slobodno vrijeme i razgledavanje predivne Kapadokije. Do 13 sati svi su imali slobodno vrijeme, neki su ležali u hotelu i odmarali, neki šetali po centru grada, neki su pregledavali motore, a Marasović i Trgo su otišli do lokalnog servisera da pregleda disk i disk pločice na Trginoj Yamahi, razlog je to što se jedan disk malo više i nepravilno potrošio. U 14 sati smo naručili kombi koji nas je odveo u razgledavanje Kapadokije i do velikog podzemnog grada Derinkuyu. Išli smo svi osim Morića koji je ostao u hotelu jer je imao poslovne obaveze.

Osim podzemnog grada koji je atrakcija i nalazi se duboko, ispod 120 metara, a za posjetitelje je otvoren do 8 katova ispod zemlje, otišli smo na još par lokacija, među kojima je i “dolina penisa”. Trenutno je vrijeme ramazana tj. velikog posta za muslimane, svaku večer oko 3 sata ispred našeg hotela i po cijelom gradu vozi traktor na kojemu je čovjek koji glasno udara u bubanj tj. budi stanovištvo da počnu pripremati hranu jer mogu jesti samo prije izlaska sunca i tek navečer nakon zalaska sunca. To ne vrijedi za strance, posebno u Kapadokiji koja je potpuno turistička destinacija tako da mi bez problema kao i svi ostali turisti jedemo i pijemo usred bijela dana što ne bi baš bilo preporučeno u drugim krajevima Turske koji nisu izrazito turistički, tako barem kaže nas vodič. Navečer smo otišli u “Oskar Steak House” koji ima fenomenalne odreske Tomahawk, T bone itd, ali nažalost ih ne znaju spremiti kako treba. Punih želudaca smo prošetali do hotela i sutra se ponovno vraćamo na cestu. Sutra je cilj Trabzon koji je udaljen 740 km. Moram napomenuti da je u hotelu u Kapadokiji usluga na visokom nivou, a cijena samo 20€ po osobi.


Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime