Azerbajdžan 2019.

VEZANI SADRŽAJ:

Ujutro oko 9:00 krećemo nakon obilatog doručka u hotelu prema današnjem odredištu Edirne u Turskoj. Brzo se uključujemo na autoput i prije Niša nas hvata kiša. U jednom trenutku do mene dođe Trgo i pokazuje mi da mu nešto nije u redu s motorom. Zaustavlja se u zaustavnu traku i motor mu se ugasi. Odmah sam iz svog kufera izvadio kablove, skinuo svoj sic i upalio mu motor preko moje baterije te mu rekao da se što prije maknemo iz zaustavne trake jer pada kiša i nije sigurno da se tu zadržavamo.

Dolazimo na benzinsku stanicu koja je udaljena 30-tak km. Trgo i Mustapić se odmah hvataju posla, dijagnosticirali su kvar i promijenili regler koji je Trgo na svu sreću imao rezervnog. Upalili su motor i krenuli smo prema Bugarskoj granici koja je bila udaljena svega kilometar.

Bez puno zadržavanja ulazimo u Bugarsku, a carinik nam kaže da ne moramo uzimati vinjete za motor dok su one obavezne za osobne automobile. Kroz Bugarsku nas je kiša dosta prala sve do granice s Turskom gdje nas je dočekalo sunce na ugodnih +25. Pregled viza, prtljage i brzo ulazimo u Tursku, na samom ulasku slikavanje s policajcima na motorima koji su s oduševljenjem gledali kilometar sat na mom motoru koji prelazi 370.000 km.

Nakon par kilometara se zaustavljamo na benzinskoj stanici i uzimamo vinjete za motore u vrijednosti od 15€ za vožnju po cijeloj Turskoj. Po planu dolazimo u 19 sati u Edirne, a tamo predivan hotel koji je Budinjaš našao za cijenu od 20€ po osobi s doručkom, sobe su od 50m2. Prije nego smo se smjestili, odlazimo u centar na večeru. Jeli smo u restoranu koji je u strogom centru, a na meniju je bila juha, teleća džigerica, ćufte, salata, sir, kolač, čaj i puno Pepsija. Sva večera za nas 7 je koštala 570 kn, a večerom nas je počastio Budinjaš. Nakon večere i punih želudaca otišli smo se prošetati centrom i napraviti par fotografija.

3. DAN (640 km)

Iz Edirne polazimo u 9:30, vozimo bez problema prvih 200 km, ulazimo u Istanbul da Mustapić nalije gorivo. Na benzinskoj stanici održim kratak dogovor za “probijanje kroz velike gužve Istanbula”

1. Vozimo jedan iza drugoga, nikakvo razdvajanje i pretjecanje iz više smjerova jer ako prestižemo automobile iz više smjerova samo zbunjujemo vozače automobila i onda ne znaju gdje da se sklone.

2. Držimo se blizu jedan drugome, ali ne ulaziti bočno jedan drugom da možemo normalno manevrirati

3. U slučaju da se netko izgubi nalazimo se na prvoj velikoj benzinskoj nakon Istanbulskog mosta.

Ekipa je sve odradila vrhunski i u rekordnom roku prolazimo gužve u Istanbulu u formaciji unaprijed dogovorenoj poput sinkroniziranog plivanja. Bilo je dosta naporno i stresno, ali smo uspjeli. Na planinama prije Ankare nas hvata veliko nevrijeme, ali nas to ne ometa previše i dolazimo po planu u predgrađe Ankare oko 19 sati. Spavamo u hotelu Boss, a cijena je 32€ po sobi što znači 16€ po osobi s doručkom.

Željko Morić nas je počastio večerom u obližnjem restoranu, a jeli su se specijaliteti sa roštilja. U restoranu je fenomenalna usluga konobara pa se malo s njima smijemo i slikamo kao i s glavnom kuharicom koja je napravila prekrasnu večeru. Sutra je u planu Kapadokija i laganih 380 km uz dva noćenja i obilazak.

Moram spomenuti da na ovom putu testiram i specijalne čarape koje sam dao da mi naprave baš za motorist. Iz iskustva znam kad idem na put moram nositi 15-tak čarapa, a sada za put od 20 dana samo 2 para i što je interesantno, čarape ne smrde, kompresirane su, od lakosušećeg materijala i imaju podebljanja na lijevom palcu za mijenjanje brzina te skriveni džep u svakoj po jedan za sakriti novac.

Čarape su proizvedene od najkvalitetnijih pletiva koja su biološka i nisu tretirane štetnim materijalima, a bojane su bojama koje nemaju u svojoj recepturi ni metale ni olovo. Znači potpuno prirodno, a najjači adut, vlakna koja imaju antimikrobna svojstva, također su potpuno prirodna. Koja ne sprečavaju znojenje, kao postojeći slični proizvodi koji onemogućavaju znojenje pa time nisu nimalo zdrava, a po medicini čak i opasna. Jer upotrebljavaju metale kao aluminij, srebro, mislim i bakar. Ali ove su na bazi aktivnog ugljika, (prirodno) koji se na poseban način uprede u pletivo izuzetne kvalitete na bazi ekološki uzgojenog pamuka. Treba spomenuti da je patentirano (Disaierska inovacija), hrvatska ideja i hrvatski proizvod i patent, kod nas razvijen. Za sada su odlične, 3 dana u čizmi, puno kiše i vode, a ništa ne smrde, nevjerojatno.

 



Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime