U rujnu ove godine posjetio sam najpoznatije svetište arhanđela Mihovila u našem susjedstvu, na poluotoku Gargano u Italiji. Svetište sv. Mihovila Arkanđela smješteno je u Monte Sant'Angelu, na Garganu, u talijanskoj pokrajini Foggia te pod nadležnosti nadbiskupije Manfredonia-Vieste-San Giovanni Rotondo. Svetište je dio lokalne vikarije Monte Sant'Angelo.
Do Montea smo stigli iz gradića Vico del Gargano, a kroz znamenitu šumu Umbra koja je, baš kao i cijeli Monte Sant'Angelo, pod zaštitom UNESCO-a. Monte Sant'Angelo je predivan gradić koji je osim po poljoprivredi, proizvodnji kruha vrlo poznat i po vjerskom turizmu. Bez obzira na to, uvjerio sam se, cijene u restoranima i kafićima su umjereno pristupačnije nego u Dalmaciji.
Cijelu reportažu s Gargana možete pročitati ovdje:
Svetište sv. Mihovila Arkanđela poznato je i kao Nebeska Bazilika jer, prema tradiciji, arkanđeo Mihovil osobno je posvetio to mjesto. Svetište nosi status manje bazilike i jedno je od najvažnijih mjesta štovanja sv. Mihovila u zapadnom svijetu, zajedno sa svetištem San Michele u dolini Susa u Italiji i opatijom Mont-Saint-Michel u Francuskoj. Uvršteno je u serijski UNESCO-ov popis "Langobardi u Italiji: Mjesta moći", koji sadrži sedam lokacija s bogatom poviješću langobardske arhitekture i umjetnosti, a upisano je na Popis svjetske baštine u lipnju 2011. godine.
Štovanje ovoga mjesta započelo je 490. godine, kada se, prema legendi, arkanđeo Mihovil prvi put ukazao svetom Lovri Majorskom na planini Gargano. Prvo svetište izgrađeno je 493. godine na špilji gdje se dogodilo ukazanje, a od 7. stoljeća područje Gargana, gdje se nalazi svetište, postalo je dijelom langobardskih posjeda, unutar Beneventskog vojvodstva.
Proces pokrštavanja Langobarda, koji je započela kraljica Teodolinda 589. godine, dovršen je pod kraljem Kunipertom. Kult sv. Mihovila razvijao se unutar arhaične religioznosti, gdje su sveci poput sv. Mihovila bili percipirani kao slični germanskim bogovima. Arkanđeo Mihovil bio je osobito povezan s vojnim vrlinama sličnim onima koje su se ranije pripisivale germanskom bogu ratu, Odinu, zaštitniku heroja i ratnika.
Tijekom vremena, mnogi su vjerski objekti posvećeni sv. Mihovilu, posebno u području Beneventskog vojvodstva, gdje je svetište sv. Mihovila postalo središte langobardskog kulta. Svetište je postalo glavno hodočasničko odredište i važna točka na varijanti hodočasničkog puta Via Francigena, danas poznatoj kao Via Sacra Langobardorum, koja je vodila prema Svetoj zemlji.
Zanimljivo je da se svetište sv. Mihovila nalazi na istoj pravocrtnoj liniji s dva druga važna svetišta posvećena sv. Mihovilu – u dolini Susa i u Mont-Saint-Michelu u Francuskoj, a udaljeni su gotovo jednako. Legenda kaže da je ta "sveta linija" nastala kao posljedica Mihovilovog udarca mačem Satani, kako je opisano u Knjizi Otkrivenja.
Tijekom povijesti, svetom Mihovilu posvećeni su brojni vjerski objekti, a njegovo štovanje proširilo se diljem Europe. Nakon pada langobardskog kraljevstva 774. godine, svetište je zadržalo svoju važnost unutar Langobardije Minor i Beneventskog vojvodstva, koje je tada postalo kneževina. Svetištem su se kasnije brinuli Normani, Švabe i Anžuvinci, koji su nastavili razvijati kult sv. Mihovila i nadograđivati svetilište, dodajući mu nove dekorativne elemente.
Svetište sv. Mihovila Arkanđela i danas privlači tisuće hodočasnika iz cijeloga svijeta, a njegovo povijesno, vjersko i kulturno značenje čini ga jednim od najvažnijih svetišta u zapadnoj Europi.
Monte Sant’Angelo jedno je od sedam mjesta na kojima se ukazao sv. Mihael. Poznata pod nazivom „Mač sv. Mihaela“, ta mjesta tvore tajanstveno savršenu liniju na karti koja se proteže od brda Karmel u Svetoj zemlji do otoka Skellig Michael u Irskoj.
