Pa da s vremena na vrijeme i utvrdimo gradivo. Moja malenkost ne piše o svekolikom zelenilu zato što bi mi to bila struka, zato što sam išla u adekvatne škole. Ne, nisam. Niti u gimnaziji, niti na (nezavršenoj) ekonomiji tome me nisu učili. Ja sam hobistica, volim, prije svega, divlju prirodu i sve ono što tamo vidim pokušavam primijeniti i u svome vrtu. Nekad uspijem, a ponekad i ne, ali, to onda proglasim školom. U tome jest čarolija vrtlarenja. Prije svega želim s vama podijelit radost koju kod mene izaziva vrt i sve oko njega…
Evo, na primjer, mrkva. Moj vrt je malen, one rastu sporo, tako da im baš i ne mogu posvetiti konkretnu gredicu, ali im ipak sjeme raspem naokolo, a većinom mrkvu kupujem kod provjerenih vrtlara. Ali, ali… dogodi se, i to počesto, da je zaboravim kupiti, a treba mi jer mi se baš jede neka povrtna juha ili pileća u kojoj je mrkvica neizostavna. I onda počinje ono vrtno istraživanje… Gdje li su se skrile? Moram je pronaći. Nema šanse da Njega pošaljem, ne zna taj razlikovat ni trešnju od jabuke, a kamoli mrkvino lišće od trave. Radost pronalaska ne da se opisati, u rangu pronalaska onih prvih tragača zlata u rijeci. Slično se dogodi i s peršinom… svakako je važno pustiti ga da se rasjemeni, uvijek ćete ga imati tu negdje, jer i raste najbolje upravo tamo gdje sam pronađe mjesto. Zna se tako fino pritajiti između lišća trave koja ga grije i čuva mu vlagu dok ne poraste, da ga otkrijem kad je režem i hranim gliste…
Želim reći, sve je dobro, škola, knjige, tv-emisije, vrtlarske grupe, bildamo se nekim osnovnim znanjima, ali sve dok ne počnemo skupljati i vlastita vrtna i vrtlarska iskustva, nema vajde. Beskrajno mi je draga stara narodna kineska poslovica: „Ako želiš biti sretan jedan dan, opij se, ako želiš biti sretan godinu dana, oženi se, ako želiš biti sretan cijeli život, počni vrtlariti!“
Samo počnite, bez obzira koliki vrt, imanje, okućnicu ili samo mali prostor za poneki pitar na balkonu imate, krenite. Bez straha.
P. S.: A za početak svih početaka, dođite na Festival vrtlarstva, u organizaciji Udruge Permakultura Dalmacija. Taj poseban događaj, koji traje više dana, počinje baš na Valentinovo, u Gradskoj knjižnici “Marka Marulića” u Splitu, u petak 14. veljače, u 18:00. Tu ću s vama podijeliti svoje znanje i iskustvo urbanog vrtlarenja, ali ću dijeliti i sjeme balkonskih rajčica svima koji dođu.
Evo kako je prošlogodišnje predavanje djelovalo na moje drage Gojzerice. Jedna ima vrtlarsko iskustvo, druga tek počinje:
Sanja Modrić, predsjednica UO PK Gojzerice:
„Privukao me je sam naziv predavanja jer je u mojoj glavi balkon bio rezerviran samo za cvijeće s kojim se baš i ne mogu pohvaliti. Kako pokraj kuće imam jedan mali vrtal u koji sijem i sadim sezonsko povrće, balkonske rajčice bile su izazov, a na kraju iznenađenje i oduševljenje. Na tvom predavanju dobila sam sjeme i tu sam već pozdravila tvoj trud i rad, a posebno pažnju s kojom si nam sjeme rajčica sortirala i spakirala u male papirnate vrećice. Dobila sam četiri sorte i savjete te se odazvala izazovu. Sjeme sam posijala, nakon nekog vremena presadila u pitare i pomno pratila. Uz staru sortu đirana, koja jedina preživi na mom balkonu, dobila sam predivne grozdove, bukete, žute, crvene, narančaste pomice (rajčice) balkonerice koje su se predivno uklopile i fantastično izgledaju. Preporučila bih svima da se usude, da probaju i bit će te oduševljeni čitavim procesom, izgledom i okusom.”
A ovako kaže jedna iskusna planinarska vodička, ali apsolutna početnica kad je vrtlarenje u pitanju, Silvana Dragojević:
“Tvoje predavanje je na mene djelovalo zarazno poput korone i još uvijek traje, vrtlarenje u splitskom Varošu širi se i ne staje…”