Znate li tko je bio sveti Arnir? Vjerojatno ste čuli za svetog Arnira, morali ste na njega nekada naići. Zanimljiva je priča o tom svecu, a vjerojatno mnogi nisu upoznati s njegovim likom i djelom. Rođen je u Italiji, ali je dio života proveo baš u Splitu - kao nadbiskup. Suzaštitnik je grada Splita te Splitsko-makarske nadbiskupije. Zaštitnik je od zloduha, opsjednuća i kožnih bolesti. To bi bila skraćena verzija njegova života. Onu dužu, punu zanimljivosti, otkrio nam je profesor sa Sveučilišta u Splitu.
Razgovarali smo o svetom Arniru s prof. dr. sc. Markom Dragićem sa Filozofskog fakulteta u Splitu. Otkrio nam je mnoge zanimljivosti o ovom svecu.
Tko je bio sveti Arnir? Kada je i zbog čega došao u Split?
- Sveti Rainerius (Rajnerije) u Hrvata poznat kao sv. Arnir rođen je oko 1100. godine u uglednoj obitelji u Romagni u Italiji. Monah je bio u samostanu Kamalduensa u Fonte Avellano kraj Frontone. U Calliu (današnjem gradu Cagliu u Markiji) Arnir je bio biskup dvadesetak godina.
Oko 1175. godine umro je splitski nadbiskup Girard. Tada je splitska Crkva odlučila da ne izaberu novog biskupa, nego da u Rimsku kuriju pošalju izaslanike - svećenika Jonija, „velikoga sakreštanaˮ, i još jednoga uglednoga svećenika. Papi Aleksandru III. izložili su svoje želje. Papa, poznajući Arnirove kreposti, odlučio je poslati Raineriusa u Split na mjesto biskupa. Dobivši od pape palij, Arnir je sa splitskim glasnicima krenuo prema Splitu.
U Splitu je biskupa Arnira dočekalo svećenstvo i mnoštvo puka. Kao splitski nadbiskup od 1175. godine, Crkvu je vodio veoma razborito, ispravljao je ponašanje svećenstva, narod je poučavao primjerima koji donose spasenje te je brižno povećavao imutak crkve.
Papa Aleksandar III. posjetio je Vis 10. ožujka 1177. godine. Nadbiskup Arnir dočekao ga je s mnoštvom lađa i brojnom pratnjom koju su činili ugledni Splićani i svećenici. Arnir je pred papu došao s mnogo hrane i darova uzaludno ga pokušavajući nagovoriti da dođe u Split. Papa je žurio u Mletke kako bi se dogovorio s rimsko-njemačkim carem Fridrikom I. S Arnirom papa je otplovio u Zadar, gdje je stigao 13. ožujka. Papa je u Veneciju u pratnji Arnira stigao 24. ožujka. Tada je papa Aleksandar III. sklopio mir s Fridrikom I. Barbarosom.
U vrijeme pape Aleksandra III. cijela je Dalmacija i najveći dio Hrvatske bio podložan bizantskom caru Emanuelu I. Komnenu koji je bio milostiv prema svojim podanicima, nije nametao poreze a bogatstvo je dijelio. Svima koji su mu dolazili iskazivao je čast i plaćao mu troškove putovanja. Kad je primio popis stanovništva u Splitu, svima je slao plaće, a novorođenčad je darivao jednim zlatnikom. Svoje vojne zapovjednike s ratnom opremom i velikom količinom novca za troškove slao je u Split. Splićani su zamolili nadbiskupa Arnira da ode i pokloni se Emanuelu. Arnir je to sa zadovoljstvom prihvatio i s nekolicinom velikaša krenuo u Carigrad u drugoj polovici 1175. ili u prvoj polovici 1176. godine. Car ih je s velikom čašću primio i ugostio nekoliko dana.
Jesu li Splićani upoznati s činjenicom da je on suzaštitnik grada Splita?
- Na temelju dokazanih čuda koja su se dogodila po zagovoru sv. Arnira, papa Aleksandar VIII. 1690. godine odobrio je njegov oficij i imenovao ga suzaštitnikom Splita te Splitsko-makarske nadbiskupije. Zaštitnik je od zloduha, opsjednuća i kožnih bolesti. Litanije svetom Arniru toga sveca nazivaju poslanikom i navjestiteljem Božjim, uzorom, pravednikom, zaštitnikom, tješiteljem i pomoćnikom slabih i odbačenih (…). Svakako bi se više štovanja trebalo iskazivati prema sv. Arniru.
Kada se slavi njegov spomendan?
- Svim svecima i sveticama Božjim spomendan se slavi na dan njihovoga prelaska iz ovozemaljskog života. Jedino se rođendani i dan prelaska u Kraljevstvo nebesko slave sv. Ivanu Krstitelju, Isusu Kristu i sv. Djevici Mariji. Svetkovina i spomendan sv. Arnira je 4. kolovoza, na dan kada je podnio mučeništvo.
Kako je poginuo?
- Arnir je neustrašivo vodio svoju nadbiskupiju. Uzaludno je preko sudišta pokušavao riješiti spor s plemenom Kačića oko zemljišta u župi sv. Luke u Dubravi u Poljicima. Car Emanuel Komnen pismom iz ožujka 1180. godine obvezao je svoga namjesnika Rogerija da prisili one koji su prisvojili crkvenu zemlju na Mosoru da je vrate splitskoj Crkvi. Ni ta odluka nije poštovana pa je Arnir 4. kolovoza 1180. otišao na Mosor, želeći riješiti taj spor i vratiti oteto zemljište crkvi.
Dok je Arnir s pratnjom označavao crkvenu zemlju, suprotstavio mu se Nikola Kačić koji nije htio prihvatiti Arnirove pravedne zahtjeve. Počeo ga je psovati i najtežim uvredama vrijeđati, te je nagovorio svoje kmetove Reljiće, koji su obrađivali tu crkvenu zemlju, da kamenju nadbiskupa. To se dogodilo u Postinju. Arnir je kleknuo i molio Boga da oprosti njegovim ubojicama. Međutim, to nije zaustavilo ubojice, koji su nastavili kamenovati nadbiskupa.
Nadbiskupova pratnja vratila se u Split i izvijestila što se dogodilo s Arnirom. Splićani su preplašeni iznenadnom viješću naoružali se i, jedni morem, drugi kopnom, odmah otišli do mjesta ubojstva. Kad su stigli do mjesta zločina, ubojice su se odmah povukle. Splićani su ispod gomile kamenja na Mutograsu, plačući, uzeli mrtvo tijelo nadbiskupa i prenijeli ga u brod. S velikom tugom i žalošću donijeli su Arnirovo tijelo u Split.
Mnoštvo svećenika, plemstva i puka dočekalo je mrtvo tijelo svoga nadbiskupa. Obukli su ga u nadbiskupovu odjeću, i u procesiji, krenuli ukopati tijelo nadbiskupovo u Stolnu crkvu. Vedran Gligo i Hrvoje Morović u svome djelu „Legende i kronike“ (1977.) navode: Kada je procesija došla pred vrata grada, blizu crkve sv. Benedikta, vrata su se sama zatvorila i nije bilo moguće ući u grad. To je bio znak da Arnir želi da se ukopa u crkvi sv. Benedikta. Od tada se samostan prozvao samostanom svetoga Arnira.
Što se dogodilo s njegovim ubojicama?
- Toma Arhiđakon u svom djelu „Historia Salonitana“ (1266.) ubojice naziva tamnjacima koje je obuzela đavolska srdžba. Splićani su odmah proveli istragu. Ubojice sv. Arnira na različite su načine svršili svoj život. Neki su odmah obješeni na vješalima, druge je umorila glad, treće kao i njihovo potomstvo, pokosila je kuga, neke je posjekao mač, a neki su se utopili.
Nakon ubojstva nadbiskupa Arnira u povijesnim vrelima se ne spominje Nikola Kačić.
Što znači izraz „Pusti Katići“?
- Student kroatistike Filozofskog fakulteta u Splitu, Luka Goreta 2013. godine zapisao je predaju: Iznad Žrnovnice nalazi se mjesto koje narod naziva „Pusti Katići“. Predaja govori da je na tom mjestu bio zaseok, čije su stanovnike svi susjedi smatrali velikim sretnicima jer je zaseok bio podno sunčane litice zaklonjen od vjetra i nevremena, a u zaleđu na obroncima Mosora, bili su prostrani pašnjaci po kojima je paslo njihovo blago. Njihova sreća bila je i voda što je izvirala pod gredom u blizini sela, na mjestu zvanom „Ispod Klabuka“. Ondje su živjeli u miru, zaštićeni od prirodnih nepogoda i od razbojnika. Svi mještani toga seoca prezivali su se Katić, po čemu je i njihovo mjesto dobilo ime Katići. Katići bi, a pogotovo za velikih svetkovina, redovito silazili u Žrnovnicu, na misu koja se održavala u crkvi Blažene Djevice Marije, što je bila u selu na istom mjestu gdje i danas, ali mnogo manja.
Jedne godine, na blagdan Velike Gospe, koja je i zaštitnica mjesta, Katići nisu došli na misu. Sutradan, na Svetoga Roka, opet nikoga nije bilo. Žrnovčani su se čudili i bilo im je sumnjivo. Nitko nije znao što ih nema. Zato su Žrnovčani pošli prema njihovu selu vidjeti o čemu je riječ. Stigavši na mjesto vidjeli su gomile stijena, a greda koja je nekad stajala iznad, bila je razrušena. Shvatili su da se greda srušila i zatrpala cijelo selo i sve njegove stanovnike. Kako nikoga od žitelja, kao ni njihovo blago, nisu pronašli, zaključili su da se nesreća dogodila noću, kad su svi bili u svojim kućama.
Govorilo se, da se čulo glasanje životinja iz dubine, ispod stijena. Ljudi su htjeli pomoći, pokušavali su razmicati stijene i otkopavati. Naposljetku su odustali, shvativši da ništa ne mogu učiniti. Ljudi su potom neko vrijeme uzaludno obilazili Katiće, tražeći kakav trag života. Sve je bilo jezivo. Jezu je pojačavalo glasanje životinja iz utrobe zemlje. Govore da se tri mjeseca nakon ove nesreće, ispod gomila čulo kukurijekanje pijetlova. Kad je prestalo, nitko više nije dolazio.
Neke predaje govore da su ti Katići, zapravo bili Kačići, jedni od potomaka onih omiških Kačića koji su kamenovali Arnira i potom se prozvali Katićima.
U Žrnovnici je dugo vremena postojala kletva: „Dabogda vas snašlo ka' i Puste Katiće“. U blizini kamenih gromila, danas se mogu vidjeti samo ostaci zida kojim je bio ograđen izvor i pojilo. To je sve što je od Katića ostalo, nekad sretnih, danas „Pustih Katića“.
O sv. Arniru su spjevane i pjesme. Možete li nešto o tome reći?
- Među autorima koji su spjevali pjesme i pisali o sv. Arniru nalaze se Marko Marulić, Ivan Tomko Mrnavić, Jerolim Kavanjanin, Josip Čobranić i dr. Juraj Dalmatinac 1444. godine, uz crkvu sv. Benedikta, sagradio je kapelu u koju je prenesen umjetnički izgrađen gotičko-renesansni sarkofag s relikvijama sv. Arnira. Na sarkofagu je reljefni prikaz mučeništva sv. Arnira. Moći sv. Arnira ugrađene su u glavni oltar splitske prvostolnice.
Postoje i čuda vezana uz ovog sveca. O čemu se točno radi? Od čega su sve ljudi ozdravljali zahvaljujući njemu?
- U prvoj polovici XV. stoljeća na mjestu mučeništva izgrađena je crkva posvećena sv. Arniru. Na kamenu na kojem je Arnir klečao, moleći Svemogućeg da oprosti ubojicama, vide se Arnirova koljena. Iz toga kamena, koji se nalazi ispred glavnoga oltara u crkvi u Dubravi, izvire voda i poput suza kvasi Arnirova koljena. Narod toj vodi pripisuje čudotvorne moći.
Nekoliko mi je žena pripovijedalo o čudesima koja su im se dogodila. Svjedočile su mi da su im bradavice nastale nakon što su hodočastile u crkvu sv. Arnira u Dubravi i vodom koja izvire u crkvi namazale bradavice. Pripovijedale su mi također kako su po zagovoru sv. Arnira neki duševni bolesnici ozdravili.
Zanimljiva je i priča o svećeniku Mihi. Što se njemu dogodilo?
- O Mihi piše Toma Arhiđakon. U vrijeme kada je nadbiskup podnio mučeničku smrt, živio je neki svećenik Miha, kojega je nadbiskup Arnir uzaludno prekoravao zbog njegovih ispada. Taj je svećenik postajao sve gori i mrzio je svoga nadbiskupa. Stoga se Miha razveselio nadbiskupovoj smrti te je od svojih istomišljenika tražio da popije čašu vode, izrugujući se smrti svoga nadbiskupa i veseleći se što ga je nadživio. Kad je popio vodu, dogodilo se čudo kao da je popio otrov. Odmah je pao u krevet i ubrzo preminuo.
Postojala je i bratovština sv. Arnira. Je li ona i danas aktivna?
- Bratovštine su nazivane po svecima zaštitnicima vjerskoga ili strukovnog karaktera. Sredinom 15. stoljeća u Splitu je djelovala bratovština sv. Arnira. Također, djelovale su bratovštine Gospe od Zvonika, sv. Barbare, sv. Duha, sv. Filipa i Jakova, sv. Ivana Evanđelista, sv. Katarine, sv. Križa, sv. Nikole i Svih svetih. U sumarnom inventaru arhivskoga fonda Državnoga arhiva u Splitu (1683.-1945.) navode se: Bratovština Gospe od Špinuta, Bratovština Gospe od Zvonika, Bratovština Svetog Križa, Bratovština Svete Mande po ubogih, Bratovština Svetog Roka, Bratovštine Gospe od Zdravlja i Svetog Jere, Bratovština Svetog Ante, Bratovština Svetog Luke, Bratovština Svetog Nikole, Bratovština Svetog Sebastijana te Nepoznate bratovštine. U Dubravi je bila Bratovština sv. Arnira, ali „u zadnje vrijeme“ se raspala.
Zašto su neki povjesničari o sv. Arniru negativno pisali?
- Više je povjesničara pisalo o sv. Arniru, a jedina povjesničarka koja je o njemu pisala negativno bila je Nada Klaić, dok je ubojicu Nikolu Kačića veličala. O tom pitanju izvrstan je rad napisao dr. sc. Ivan Armanda pod nazivom „Splitski nadbiskup Arnir u povijesnim vrelima i literaturiˮ.
