Gotovo da nema kuhinje u svijetu u kojoj svoje mjesto nije pronašla barem jedna daska za rezanje. Uz to što čuvaju radne površine od oštećenja, daske za rezanje zgodan su alat u pripremi hrane. No, jesu li i baš najzdraviji alat za pripremu hrane?
Mala studija objavljen u časopisu ACS Environmental Science & Technology sugerira da bi plastične i drvene daske za rezanje, koje su često izbor zbog izdržljivosti i lakog održavanja, zapravo zanemaren izvor mikrometarskih čestica. Istraživači upozoravaju da bi sjeckanje mrkve na drvenim i plastičnim daskama moglo proizvesti desetke milijuna mikročestica godišnje. Međutim, ima i dobra vijest. Testiranja koja su proveli na miševima, pokazali su da te mikročestice nisu utjecale na duljinu života miševal, piše Zimo.
Znanstvenici upozoravaju kako neki materijali za plastične daske, uključujući polipropilen i polietilen, mogu uzrokovati stvaranje čestica plastike nano i mikro veličine kada se režu noževima. Stoga su znanstvenik Syeed Md Iskander i kolege željeli istražiti mikročestice koje bi se oslobodile prilikom sjeckanja povrća na plastičnim i drvenim daskama, kao i svaku potencijalnu toksičnost tih sićušnih materijala.
Istraživači su prikupili i izmjerili čestice mikro veličine koje su otpuštene s dasaka za rezanje koje su više puta bile udarene nožem. U svojim su testovima usporedili su sjeckanje pet osoba i sjeckanje jedne osobe na različitim materijalima sa i bez mrkve.
Na temelju rezultata, tim je izračunao da priprema hrane može proizvesti 14 do 71 milijun čestica polietilenske mikroplastike i 79 milijuna čestica polipropilenske mikroplastike iz njihovih odgovarajućih ploča svake godine. Rezultati variraju ovisno o stilu sjeckanja, materijalu daske, sili koja je potrebna za rezanje hrane, načinu na koji je hrana nasjeckana, ali i tome koliko se često daska koristi za rezanje.
Godišnje procjene nisu utvrđene za drvene daske, iako su istraživači izvijestili da su ti predmeti u različitim testovima stvarali 4 do 22 puta više mikročestica od plastičnih.
No iako se stvorilo mnogo mikročestica, istraživači su otkrili da polietilenska mikroplastika i mikročestice drveta koje se oslobađaju prilikom sjeckanja mrkve nisu značajno promijenile održivost mišjih stanica u laboratorijskim testovima. Problem je što je studija rađena na malom uzorku i nije u obzir uzimala taloženje mikroplastike u tijelu tijekom vremena.
Stoga znanstvenci ističu da, iako se plastične daske za rezanje lako čiste i djeluju dugotrajnije, trebalo bi razmisliti o alternativnim materijalima kako bi se smanjila potencijalna mikroplastična kontaminacija u hrani. Primjerice, daske od bambusa ili pak stakla (naravno kad je u pitanju samo sjeckanje, a ne i lupanje, recimo, mesa).
