Znanstvenici s medicinskog fakulteta Weill Cornell u New Yorku prvi su put, u pokusima na životinjama, precizno mapirali moždani krug čija se inhibicija pokazala iznimno djelotvornom u ublažavanju anksioznosti – i to bez uobičajenih nuspojava poput kognitivnih smetnji. Ključ je u receptoru metabotropnog glutamata tipa 2 (mGluR2), svojevrsnom sinaptičkom „prigušivaču svjetla“, koji su istraživači uspjeli uključivati i isključivati uz pomoć fotofarmakologije: male molekule učvršćene za receptor aktiviraju se kad ih pobudi točno određena boja svjetlosti. Tim prof. Joshue Levitza time je pokazao kako se u mozgu može „obrnuto inženjerirati“ putanju djelovanja lijeka, od molekule do ponašanja.
Precizno gađanje anksioznosti bez kognitivnih troškova
Iako se mGluR2 nalazi u brojnim moždanim krugovima, istraživači su dokazali da je njegovo djelovanje u jednom tijesno određenom putu presudno za tjeskobu. Riječ je o projekcijama koje završavaju u bazolateralnoj amigdali (BLA) – emotivnom središtu mozga. Aktivacija mGluR2 u tom području kod miševa je smanjila tipične znakove anksioznosti, primjerice izbjegavanje otvorenog prostora, a da pritom nisu zabilježene nuspojave koje se često vežu uz današnje anksiolitike.
Daljnja je analiza, uz pomoć genski označenih virusa koji se kreću „uzvodno“ duž aksona, pokazala da do BLA-a vode barem dva važna kruga. Prvi polazi iz ventromedijalnog prefrontalnog korteksa: njegovo prigušivanje jest smanjilo tjeskobu, ali i narušilo radno pamćenje – podsjetnik na to zašto mnogi postojeći lijekovi umrtvljuju kognitivne funkcije. Drugi krug, pak, dolazi iz otočnog korteksa (insule), područja odgovornog za unutarnje osjete i obradu emocija. Kada su istraživači fotofarmakološki umirili baš tu vezu, miševi su postali društveniji i normalizirali su obrasce hranjenja – sve bez ikakvih kognitivnih šteta. Upravo se taj put insula-BLA sada promatra kao obećavajuće, „čisto“ terapijsko odredište.
Korak dalje: selektivno ciljanje i širenje metode
„Sljedeći izazov jest razviti molekule koje bi pogodile baš ovaj krug, a ne mGluR2 posvuda“, kaže prof. Levitz, koji fotofarmakologiju razvija još od doktorskih dana. Njegov laboratorij već primjenjuje istu strategiju kako bi ispitao, primjerice, opioidne i antidepresivne spojeve – s nadom da će i ondje otkriti krugove koji donose korist bez cijene u nuspojavama. Podršku istraživanju pružio je američki Nacionalni institut za mentalno zdravlje te Nacionalni institut za neurološke poremećaje i moždani udar, čime je naglašena važnost traženja preciznijih, sigurnijih terapija za stanja koja pogađaju milijune ljudi.
Fotografija fluorescencijom obojene bazolateralne amigdale – u crvenom su prikazane projekcije iz insularnog, a u zelenom iz prefrontalnog korteksa – vizualni je podsjetnik na to koliko je malo, točno ciljanje ponekad dovoljno da se promijeni veliko, kompleksno ponašanje poput anksioznosti.
