Prije mnogo godina, moja djeca od 12 i 13 godina, upitala su me:
-Zašto Mišu zovete, Mišo legenda?
Ostala sam zatečena, kako osobi, posebno djetetu koje nije živjelo u bivšoj Jugoslaviji (nisam jugonostalgičarka, pišem o Miši) objasniti koja veličina je bio i još je, Mate Mišo Kovač.
Cijeli Split punio je dvorene i to više puta, kada je on pjevao. Nema grada u bivšoj državi, a ni puno
gradova i u Rusiju gdje je bio dočekan s ovacijama.
Od rođenja srce mu kuca za Hajduka, tako da je veliki dio svoje ljubavi poklonio njemu.
Svom Hajduku!
I kako objasniti djeci tu veličinu koji rasta na sasvim drugoj emocionalnoj muzici. Pokušala sam.
-Pa vidite, nešto kao Justin Bieber. Svi ga obožavaju.
-Meni je on bezveze!- Nadoda starije dijete.
Onda razmišljam, vrti mi se film sa svim svjetskim pjevačima, nikako mi ne može doći usporedba.
Odjednom mi se upali lampica, ovo će upaliti.
-Pa moglo bi se reći,Guns N' Roses! – ja cijela sretna, obavila majčinsku dužnost, kad:
-Ja njih ne mogu slušat!- Cijelo zgroženo moje mlađe dijete.
-Meni su odličan bend, ali mi nisu legenda - nadoveže se stariji.
Nabrojila sam još par poznatih, naših i stranih pjevača, ali nikako da shvate što znači „Mišo Legenda“.
Prošlo je mnogo godina kada me moje starije dijete zvalo iz Kalifornije, gdje je studirao.
Cijeli ushićen krene.
-Majko shvatio sam zašto je Mišo Legenda.
Baš me zatekao i zanimalo me, kako je do tog došao čak u Americi.
-Kada slušam naše pjevače, srce mi se hrani i topi. A kada slušam Mišu, srce mi razara i želim odmah
doći kući svojoj.
