Postoje povrća koja se sade. I postoje balancane. Balancane se ne siju usput, onako, između dvije obaveze i jedne kave. One se siju kad znaš da imaš vremena. I živaca. Traže toplinu. Pravu. Ne onu optimističnu, nego postojanu – bez velikih oscilacija i bez iznenađenja. Ako im je hladno, neće se buniti. Samo neće niknuti. I ti ćeš danima gledati u zemlju koja izgleda sasvim pristojno, ali u kojoj se ništa ne događa.
Siju se rano, već početkom veljače. Klijaju sporije od paprika, a dok ostale presadnice već pokazuju listiće i karakter, balancane još razmišljaju. O sezoni. O tebi. O tome jesi li ih stvarno vrijedna.
Ne vole stres. Ne vole presađivanje. Ne vole propuh, nagle promjene i pretjerano miješanje. Ako im nešto ne odgovara, neće to objasniti. Samo će stati. A ti ćeš, naravno, prvo posumnjati u sjeme. Onda u zemlju. A tek na kraju u sebe. Ali ako izdržiš, ako ih ne požuruješ, ako im daš toplinu, svjetlo i malo mira, e tada se dogodi ono zbog čega ih ljudi siju opet i opet.
Biljke ojačaju. Listovi postanu veliki i mekani. Prvi cvijet izgleda kao mala, tiha pobjeda. Ne ona za slikanje i dijeljenje, nego ona koju zadržiš za sebe.
Balancana nikad nije samo plod. Ona je dokaz da se strpljenje isplati. Da neke stvari ne idu brže zato što mi to želimo. I da vrt, ako ga slušaš, uvijek ima što reći. Zato balancane zaslužuju svoju kolumnu. Svoj tempo. I svoje mjesto u vrtu punom humusa ili u dobro pognojenoj zemlji.
A za one koji „nikad nemaju sreće“ s balancanama — možda problem ipak nije u sjemenu. Kad balancane napokon dođu na svoje, nemojte ih komplicirati.
Narežite ih na fete, ne treba ih odgorčavati. Samo ih lagano posolite i još laganije premažite maslinovim uljem pa poredajte u škrovadu (tepsiju) i zapecite desetak do dvadesetak minuta, ovisno o debljini fetica. Može i na tavu, naravno. Na kraju dodajte malo češnjaka, peršina, papra i maslinovog ulja. To je sve. Preukusno je.
Balancane ionako ne vole previše miješanja — ni u vrtu, ni u kuhinji. One malo kompliciranije recepte ostavi za kraj sezone.
Usput rečeno, jeste li primijetili da mi svejedi, pa čak i oni, recimo to tako, naglašeni mesožderi, kad vide puna gradela mesa i negdje u kutu par feta balancana, svi najprije razgrabe balancane — čak i kad su na suprotnoj strani gradela?
Parmigiana di melanzane
Nisam imala namjeru, ali ipak ne mogu završiti kolumnu bez najpoznatijeg jela od balancana. Ovo je najbrža verzija čuvene „Parmigiana di melanzane“:
Sastojci (za 4 osobe): 2 velika patlidžana, 400 g pelata ili pasirane rajčice, 200 g mozzarelle, 50–70 g parmezana, naribanog, 2–3 žlice maslinovog ulja, 1 češanj češnjaka, sol, papar, svježi bosiljak po želji.
Postupak:
– Operi i nareži balancane/patlidžane na tanke fete (oko 0,5 cm).
– Posoli ih i kistom lagano premaži maslinovim uljem
• Ispeci ih u pećnici na 200°C oko 15–20 minuta, ovisno o debljini, dok ne postanu mekani. Pečenjem u pećnici izgube gorčinu.
2. Priprema umaka (to možeš i dan ranije, tako skratiš postupak):
• Na maslinovom ulju kratko popržite češnjak, dodaj rajčicu, sol, papar i bosiljak, pusti da lagano kuha 10–15 minuta dok se malo zgusne.
3. Slaganje složenca, odnosno musake:
• U posudu za pečenje stavi malo umaka na dno.
• Složi prvi sloj patlidžana, preko rajčicu, mozzarellu i pospi parmezanom.
• Ponavljaj slojeve dok ne potrošiš sve sastojke, završavajući slojem s parmezanom.
4. Pečenje:
• Pecite u prethodno zagrijanoj pećnici na 180–200°C oko 25–30 minuta, dok površina ne postane zlatno-smeđa i mjehurićasta.
5. Posluživanje:
• Ohladi barem desetak minuta prije rezanja da slojevi ostanu čvrsti, a svi sastojci međusobno prožeti
• Po želji ukrasi svježim listićima bosiljka.
Jesenska maslina koja ne sliči na maslinu: Imaju više likopena od rajčica, snažnog antioksidansa
