Ne znam kako je kod vas, ali meni se limun uvijek pojavi u mislima u tri kratka kadra:
• zima
• čaj
• prehlada
Kao da ga mozak drži u ladici „hitna intervencija“. Tek kad se para s čaja prestane lijepiti za naočale, shvatim da taj mali, žuti, sunčev disk vrijedi mnogo više od povremenog herojstva u sezoni kihanja. I onda se odjednom otvori cijeli album mirisa i okusa: srdela u savuri, koja bez limuna djeluje kao nedovršena rečenica, tanke fetice limuna, koje oplemene svaku ribu, limunada, koja ljeti spašava živu glavu, sok od bazge, koji bez one kapi limuna jednostavno ne „klikne“. A tu je i ona svečana, nedjeljna aroma u kolačima koja pretvori kuhinju u oblak južnjačke radosti.
Sunce zna svratiti čak i u pitar
Zbog svega toga uvjerena sam da bi stablo limuna trebalo biti obavezna oprema, nešto kao obavezna lektira, ali u botanici, svakome tko ima i jedan jedini pitar na balkonu. A ako imate dvorište ili vrt? E, onda je limun i potreba i ukras, i okus i uspomena, i mali privatni podsjetnik da sunce zna svratiti čak i u pitar. „Must have“.
Limun nije samo voće, on je stil života u nijansi žute. Makar mi je tako izgledalo dok smo, moja prijateljica Maja i ja, tumarale po Capriju, Amalfiu, Sorrentu i Positanu. Iako mi je žuta boja inače posljednja u bilo kojem izboru, tamo se stopila s krajolikom: savršena suprotnost crnim vulkanskim plažama i moru koje nije onako plavo kao naše. Nekako ih je ujedinila, ublažila, smirila.
A Talijani… Talijani imaju onu nevjerojatnu sposobnost da i najobičniju stvar pretvore u estetiku. Kod njih limun nije samo voće, nego motiv, potpis, znak prepoznavanja – na ceradama, zidovima, stolnjacima, zdjelama, u parfemima, u kolačima. Pomoću limuna oni grade identitet i kao da sav krajolik diše u ritmu žute. Od susjeda se uvijek isplati učiti.
O porijeklu, sortama i uzgoju
Ovaj uvijek budni citrus potječe iz jugoistočne Azije, kao i ostali citrusi. Najvjerojatnije s razmeđe današnje Indije, Burme i Kine. Odatle je stoljećima putovao karavanama i brodovima, a na Mediteranu se udomaćio kao da je oduvijek pripadao društvu masline, lavande i plavog neba. Danas bez njega teško možemo zamisliti dalmatinski đir, talijanske limoncelle ili marokanske tržnice.
Sorti je mnogo, ali neke se stalno vraćaju u prvi plan. Lisbon – izdržljiv i rodniji nego što biste očekivali – pravi je radni konj među limunima. Eureka, elegantniji, tanje kore, odličan je za sok i svakodnevnu kuhinju. Tu su i naši ljubimci za pitare, poput Meyera (nježnijeg, slađeg, gotovo mandarinasto-limunskog) te raznih patuljastih sorti koje se savršeno uklapaju u gradske balkone. A onda, naravno, dolaze oni filmski limuni s Amalfija i Sorrenta – veliki, mirisni, tradicionalno umotani u krpe ili platnene vrećice, nikad u plastiku. Kao dragocjenost, što i jesu.
Bočica čistog optimizma
Limun se, zapravo, može uzgojiti gotovo svugdje, ako ga volite. Treba mu mnogo svjetla, malo zaklona od bure ili ledenog vjetra, dobra drenaža i povremeni razgovor (nije znanstveno potvrđeno, ali nitko se neće buniti). U pitaru voli prostor, ljeti izlet na otvoreno, a zimi kućni zimovnik ili staklenu lođu. Uz malo pažnje, uzvratit će cvjetovima koji mirišu kao da vam je netko otvorio bočicu čistog optimizma.
Nije ni čudo što kažemo da je limun i potreba i ukras. Mali komad Mediterana koji možete posvojiti, gdje god živjeli.
Ako želite saznati više, ne samo o limunima nego i o bilo kojoj biljci, prošetajte se do Žrnovnice, na istočnom dijelu Splita, u obiteljski rasadnik „BOTANIČKI VRH“, Siniše Miličića. S povrćem još i možete fulati, jer ono raste brzo i tu nema drame. Ali s voćkom… e, tu već igrate na duge staze, i glava vas zaboli kad nakon nekoliko godina otkrijete grešku. Znam što pišem – s jednom voćkom ne razgovaram već godinama: plodovi su joj ljuti, a trebali su biti slatki! Zato sam ja ljuta na nju i ne pozdravljam je u prolazu. Znam, prvi put čujete da se netko ljuti na stablo, ali događa se. Pogriješite li, živi ćete se pojest, rekli bi stari ljudi. Zato je dobro imati nekoga tko zna… i tko voli objasniti. Uz Sinišu, vi sigurno u svom vrtu nećete imati voćku s kojom ne razgovarate.





