Sredozemna ciklona posljednja dva i pol dana donijela je izrazito dinamične vremenske prilike u cijeloj zemlji te je označila kraj velikog toplinskog vala koji je donio i temperaturne rekorde.
Ciklone je posvuda donijela kišu, osjetno zahlađenje, ali i vjetar koji je posljednja dva dana donio i ponešto problema u prometu morem.
Kada se zbroje oborine ovog mjeseca, jasno je da će kolovoz u većini predjela biti iznimno kišan mjesec, ako se usporedi sa skromnim oborinskim prosjekom. Zapravo, po količini oborina ovogodišnji kolovoz će u mnogim mjestima biti sličniji jesenskom, nego ljetnom mjesecu.
Ono što je ljubiteljima klimatološke statistike može zazvučati nevjerojatno, ovogodišnji kolovoz završit će kao (malo) hladniji mjesec od prosjeka! Tome su zaslužna hladna prva dekada mjeseca, tek aktualno zahlađenje na samom kraju mjeseca. Ta dva razdoblja uspjela su "neutralizirati" vrućine iz sredine i treće dekade mjeseca!
No, nestabilnostima još nije došao kraj. Ista ciklona koja već danima djeluje na vrijeme, i danas će donijeti mjestimične pljuskove s grmljavinom, a u nekim dijelovima Jadrana i izraženije nevrijeme. Na moru su ponovno moguće pijavice.
MeteoAdriatic je današnji razvoj sinoptičke situacije usmjerio u zanimljivom smjeru kada je u pitanju aktualna ciklona.
"U srijedu sredinom dana, manje-više svi modeli se slažu - sramežljivi, ali prvi ovosezonski Adricane", napisao je administrator Ivan Toman.
Adricane je kolokvijalni naziv za mediteranski uragan (medicane) koji nastane nad Jadranskim morem. Naravno, ne radi se niti o uraganu, niti o tropskoj cikloni, no po svojim karakteristikama ova barička tvorevina odudara od klasične ciklone.
DHMZ je, unutar sustava MeteoAlarm, izdao narančasati stupanj upozorenja upravo za područje koje će nanviše biti pod utjecajem ovog sustava, a to je sjeverni Jadran. Drugdje na Jadranu izdano je žuto upozorenje. Hoće li se prognoza jadranskog medicanea zaista ostvariti, znat ćemo već danas prijepodne. Ne bi trebao donijeti veće nedaće s vremenom, ali nema sumnje da će lovci na oluje biti zadovoljni prizorima koje bi mogao donijeti.
Dio Dalmacije zahvatili obilni pljuskovi iz oblaka koji su povezani s mediteranskim uraganom na jugu
MEDITERANSKI URAGAN DONIO VELIKE ŠTETE Jug Grčke pogodile pijavice, poplave i valovi preko 10 metara
U nastavku prenosimo tekst s Crometeo portala o mediteranskim uraganima.
Zbog različitih, za uragane nepovoljnih, karakteristika Sredozemlja u koje ponajprije spadaju klimatološki elementi, vrlo rijetko možemo u istoj rečenici pročitati pojmove tropskog ciklona (uragana) i Sredozemlja. Iako se tipični tropski cikloni u Sredozemlju ne javljaju, ponekad se pojave manji ciklonalni sustavi koji imaju neke od karakteristika tropskih ciklona (tropical like systems).
Najprije ćemo ukratko objasniti razliku između tropskih i vantropskih ciklona.
Vantropska ciklona se javlja u umjerenim geografskim širinama, kao valni poremećaj na fronti (granici) zračnih masa različitih karakteristika (topla i hladna zračna masa). Hladni zrak se kreće prema toplom, kao teži podvlači se ispod toplog poput klina i stvara hladnu frontu, dok istovremeno topli zrak s prednje strane prelazi preko hladnog i stvara toplu frontu. Sustav se rotira i hrani energijom nastalom iz interakcije toplog i hladnog zraka. Tlak zraka opada od periferije prema središtu sustava, a posljedično se javljaju naoblaka, oborine i vjetrovi. Kako se hladna fronta giba brže od tople, tako je nakon nekog vremena sustiže, cijeli sustav se ispunjava hladnim zrakom (okluzija) i dolazi do raspada ciklone. Dakle, glavne karakteristike vantropske ciklone su frontalni sustav, hladna jezgra te promjer najčešće veći od 800 km. Osim toga, vantropske ciklone se daleko najčešće javljaju u hladnom dijelu godine i mogu se normalno nalaziti iznad mora ili kopna ili prelaziti s jednog područja nad drugo.
Ciklogeneza; A: valni poremećaj na granici tople i hladne zračne mase, B: mlada ciklona – hladan zrak podvlačeći se pod topli stvara hladnu frontu (plavo), dok topli zrak prelazi preko hladnog (topla fronta – crveno), C: zrela ciklona – hladna fronta postupno sustiže toplu, D: ciklona u raspadu – hladna fronta sustigla je toplu (okluzija) i cijelo područje ciklone prekriva hladan zrak.
S druge strane, tropski cikloni nastaju u tropskom području iznad vrlo toplih mora i oceana. Neki od osnovnih uvjeta potrebnih za razvoj tropskih ciklona su temperatura mora (najčešće se uzima min. ~26°C), visoka vlaga i temperatura te nestabilnost zraka. Tropski ciklon razvija se najprije kao područje iznad oceana s brojnim grmljavinskim olujama, koje se u daljnjem procesu uslijed pada tlaka zraka postupno počinju rotirati oko zajedničkog središta, a sustav dobiva na obliku (osobito se ističe vedrina u središtu, tzv. oko). Tropski cikloni ne sadrže frontalne sustave (hladnu i toplu frontu), a grmljavinske oluje nastale uslijed konvekcije predstavljaju toplu jezgru sustava. Tropski ciklon s vjetrovima prosječne brzine ispod 120 km/h spada u tropsku oluju, dok ciklon s vjetrovima iznad 120 km/h spada u uragane (hurricane, typhoon), koji se ovisno o brzinama vjetra dijele u 5 kategorija. Dolaskom do kopna, ciklon slabi jer crpi suh i/ili nedovoljno topao zrak koji se nalazi iznad kopna. Dakle, ovisnost o oceanu, toplom godišnjem dobu, nedostatak frontalnog sustava te relativno malen promjer (200 do 800 km) čine neke od osnovnih karakteristika preko kojih razlikujemo tropski ciklon od vantropske ciklone.
Upravo zbog najčešće nedovoljno visoke temperature mora u Sredozemlju te nedovoljno visoke relativne vlažnosti zraka (suha struja sa sjevera Afrike), ali i zbog relativno malene površine mora koje je okruženo kopnom, tropski cikloni u Sredozemlju su vrlo rijetki i slabi. Međutim, ponekad se javljaju svojevrsni hibridi tropske i vantropske ciklone, koji se najčešće nazivaju mediteranskim uraganima (mediterranean hurricane ili medicane), iako u njima brzina vjetrova ne dostiže uvijek razine potrebne da se sustav okarakterizira uraganskim. Jave se obično dva do tri slučaja godišnje. Medicanei, poput tropskih ciklona, ne sadrže fronte i imaju specifični oblik s okom u središtu oko kojeg se nalaze jake grmljavinske oluje, ali, za razliku od pravih tropskih ciklona, nastaju i iznad hladne morske površine (~16°C). Jedan od najpoznatijih slučajeva mediteranskog uragana je medicane Celeno koji se javio između Grčke i Sicilije sredinom siječnja 1995. istraživački brod Meteor, koji je bio vrlo blizu oluje, izmjerio je vjetar od 136 km/h i tlak od 975 hPa.
Osim ovog, postoji još nekoliko poznatih slučajeva poput medicanea u rujnu 1969., siječnju 1982., rujnu 1983., listopadu 2006. i studenom 2011. Potonji je zabilježen 7. studenog 2011. u zapadnom Sredozemlju te je službeno proglašen pravom tropskom olujom, što predstavlja prvi takav slučaj u Sredozemlju otkako postoje meteorološka mjerenja te je označen kao 01M. Ova tropska oluja razvijala je vjetrove s udarima i iznad 150 km/h, koji su u kombinaciji s obilnim oborinama nanijeli dosta štete dijelu francuske obale.
Zanimljiva ciklona pogodila je i područje južne Dalmacije 4. prosinca 2008. Crometeo tim nazvao ju je Faust, a po nekim karakteristikama ova ciklona odgovarala je medicaneu. Faust je iz Otranta središtem prešao točno preke dubrovačkog područja. Cijeli dan je padala kiša uz na udare jaku buru. Centar ciklone s karakterističnim okom prešao je preko Dubrovnika potkraj dana, a njegovim prolaskom naglo je zapuhao olujni zapadni vjetar. On je razvio vrlo velike valove, koji su u Uvali Lapad pričinili i određene štete (http://www.dubrovniknet.hr/novost.php?id=2618), međutim najjači vjetar je zabilježen na području Crne Gore, gdje je zabilježen i rekordni udar od čak 236 km/h u Herceg Novom. U Konavlima je vjetar slomio mnogo stabala.
Medicanei se poput pravih tropskih oluja najčešće zadržavaju iznad mora te slabe dolaskom do kopna. Moguće je da će se s postupnim porastom temperature uslijed globalnog zagrijavanja, osobito ljeti, ovakvi sustavi javljati sve češće. Osobitu pozornost valja obratiti na moguću češću pojavu pravih tropskih oluja, poput 01M koja se javila u studenom 2011., jer bi mogući nastavak porasta temperature mogao pridonijeti potrebnim uvjetima za češću pojavu takvih sustava u Sredozemlju.
