Kad čovjek zađe u neke - uvjetno rečeno pristojnije godine, sve je manje u mogućnosti prihvatiti ono što mu odgojem, moralnim a i nekim drugim normama nije bilo dano u vrijeme odrastanja i prvih spoznaja o životu, pa i o glazbi.
Ali, vremena se mijenjaju, dohode i prohode, donose u određenom trenu toliko toga novog, interesantnog, pa čak i zapanjujućeg!
Čovjeku rođenom nekoliko godina poslije rata, odraslom uz prve šlagere tipa - Kad si kupim mali motorin, ili čak uz radijski nekad dobro tretirane velikane, poput Ive Robića i drugih, onda mu pojava grupe »Psihomodopop« može napraviti pravi košmar u glavi. Šok od kojega se čovjek teško može oporaviti. Ali. kako vrijeme protječe, mogućnosti adaptacije i prihvaćanja novim ritmovima i pojava na sceni sve su veće.
Oni koji stalno ili pak povremeno čitaju ove zapise, vjerojatno će biti iznenađeni izborom ovotjednog poznatog lica, jer Davor Gobac solista grupe »Psihomodopop«, tako malo veze ima s dramskim prvacima, priznatim skladateljima i televizijskim ličnostima, toliko često »gostujućim« u ovom okviru. Ali on je uistinu poznato lice, glazbenik koji uspijeva popuniti svaku dvoranu, svaki stadion i svaki gradski trg. No nije uvijek tako bilo. A evo kako je bilo u ljeto 1990-e.
-Grupa »Psihomodopop« djeluje već 8 godina, ali tek prije dvije godine uspjeli smo nešto napraviti s ovom novom postavom, kaže Davor.
-Sve je krenulo nakon prve ploče »Godina zmaja«. Odmah smo postali hit-grupa, i velim vam u dvije godine smo napravili puno toga, a snimili smo i još dvije ploče: »Live in Amsterdam« i »Sexi Magazin«. A za sve to su zaslužne djevojke i dječaci koji nas obožavaju.
Bili ste na našem koncertu?
Ne, nisam, ali sam na televiziji pratio vaše koncerte. Poslije koncerta mnogi Imaju posla. Naročito spremačice sakupljajući donje rublje. Zar nije tako?
-Kaj vi mislite da to čistačice sakupljaju? Ni govora! To su suveniri za mene. Obožavam da mi djevojke bacaju grudnjake i gaćice na binu. Imam cijelu kolekciju i mislim od toga napraviti izložbu.
Nadam se da se šalite…
-Ozbiljno, imam cijelu kolekciju donjeg rublja bačenog na binu u toku koncerta. Bacaju, bacaju djevojke ... Ima tu čak vrlo dobrih grudnjaka i gaćica!
Vjerujem, ali ima i drugih neobičnih detalja s vaših nastupa. Pored toga što se svlači publika - svlačite se i vi. Dosta smjelo za naše prilike?
Otkidanja na »Ramonese«
-Kaj, to moje skidanje?! Ne skidam se ja puno, onak do gola. To je nekak spontano došlo kod mene. Onda sam skužil da je to ljudima jako interesantno. Ja sam prvi muškarac u Jugoslaviji koji izvodi striptiz i raja se, velim vam, jako pali na to i viče: Skidaj se! Jedno vrijeme sam to činio čim bi zatražili i to je išlo pod obavezno. I sada se deru i traže da se skinem, ali onda ja neću, već to uradim kada ja hoću!
Već godinama priređujete, ajmo blago to reći, šokove. Uglavnom na pozornici. Je li je vas ikada nešto zapanjilo u ovom poslu?
-Mene? Da! Svi mi iz grupe bili smo zapanjeni kada smo svirali zajedno s Ramonesima!
Zašto?
-Zato što su oni naši uzori koji su nam godinama bili nedodirljivi. S njima smo svirali nedavno u Zagrebu i Ljubljani. Bio je to ugodan šok. Mi smo petnaest godina sanjarili o Ramonesima i na kraju smo doživjeli da zajedno sviramo! Strašno smo otkidali na njih!
Pišu li Vam obožavateljice?
-Djevojke pišu. Hoće, hoće, a zovu me i telefonom. U pristojna vremena, oko 3 sata ujutro. Onda mi šapuću: pogodi tko je? Pa onda opet zovu, pa onda niš, niš se ne čuje i tak. Moj život vam je veliki šareni cirkus.
Zaista tako gledate na život, kao na veliki šareni cirkus?
-Da, ja sam to tak napravil namjerno od svog života. Ozbiljno sam shvatio taj svoj šareni cirkus. I zadovoljan sam sa svakim trenutkom koji sam proživio, sa svim povredama i sa onim lijepim stanjima i duše i tijela. Ušao sam na prava- vrata u taj dosadni svijet odraslih.
Što je to s frizurom? Ponovno je druge boje?
Nevolje s policijom
-Momentalno je kafena. Imal sam plavu, al se ne bum više farbal. To mi jako šteti kosi i frizuri. Poznat sam kao veliki narcis, a to je dobro za naš posao.
A imate puno posla?
U četvrtak smo u Splitu. Tamo odlično prolazimo, možda zato što je moj djed sa Šolte. Znate vi onu pjesmu ... S ponistre se vidi tanker, ispod volta piva panker.
Kad tako lijepo pjevate, recite mi tko vam se najviše sviđa u našoj zabavnoj glazbi?
-Ja to previše ne pratim. Ipak, najdraži su mi Dedić i Đimi Stanić.
-Stanić?
-Da, da. Dobra je on gubica! Gledal sam kak stari svira i pjeva. Sviđa mi se jer je pravi šoumen.
A kad biste imali priliku, biste li zapjevali na festivalu u Splitu?
-Mi bismo sigurno zapjevali u Splitu, ali poslije toga Split kao festival ne bi više postojal, a priuštili bi sebi jedno dobro hapšenje!
A bilo je i toga?
-Pa imali smo u nekoliko mjesta. Čak su nas i privodili zbog nemorala i skidanja. Htjeli su me uhapsiti, znate, ono nasred koncerta. Dođe gospodin iz unutrašnjih poslova i veli: »Dovedite mi onog druga što se skida!« Ti Boga, organizator na sto muka. Onda si ja dođem i odvalim ozbiljnu spiku: ... »Znate, gospon mllicioner, to kaj ste vi viđali, to nije svlačenje, to je samo dio mog umjetničkog programa«. Ali, ne, nisu nas tukli. To ne, privodili jesu. A zašto i bi? Pa nismo mi nekakvi bedaki!
Točno je, vi ste veliki veseljaci. Ipak mi se čini da biste mogli biti malo umjereniji. Recimo, ona nedavna poruka s malih ekrana ...
-Kaj, ona poruka, ono u smislu ... Ono, mislite? Pa to je poruka koju ml u šali govorimo. Ovak glasi: »Drage djevojke, uskoro dolazimo u vaše krajeve. Pripremite svoje grudnjake, gaćice i sve ostale dijelove donjeg rublja i znajte da će svaka majka zaplakati kad dođemo u vaš grad. Mi smo noćna mora vaših roditelja i vaša svijetla budućnost. Nema tu niš loše! Naš vam je moto: Došli smo niotkuda, krenuli smo nikamo i konačno smo postali... nitko i ništa.
Što kaže vaša majka na sve te nastupe, svlačenja, frizure?
-Kaj more! Pomirila se svojom sudbinom. Čak se i ufurala u sve to kak ja delam pa me i gleda na TV-ekranu. Prvo je ona mene odgajala, a sad odgajam ja nju!
Tak je to!
