ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (75) – Dražen Žanko: Ojkalica pogodna rocku

Koliko ova izreka Herman­na Rittera ima osnove, dobro znaju i glaz­beni osnovci. Može se to sagledati i u pojedinač­nim glazbenim istupima a ne samo u nacionalnima. Kuća pored mora, primjerice, Arsena Dedića: koli­ko intime, osjećaja, riječi i glazbe! Ili pak u glaz­bi Tome Bebića; koliko najtananijih osjećaja izre­čenih »grubim« glasom... a glazba za bogove!

Ipak, može se dogoditi čovjeku, dogoditi ve­lim, poput niže potpisanog, da ne čuje glazbu, nje­nu poruku, intimu skladatelja i izvođača, čije festivalske ojkalice jednostavno nije htio slušati. Tek video-kazeta pod nazivom Kamen i more Dražena Žanka razjasnila je sve »nesporazume« i otvorila vrata za nove spoznaje, i glazbene i stihovne.

Kamen i more nešto je najljepše što je ovaj pjevač i skladatelj mogao darovati svome kraju, svojoj Zagori, posebice ljudima tog podneblja ra­seljenim po svijetu, željnih slike i pjesme rodnoga kraja. Zato mi sada snažnije zvuče riječi... Otiša san davno iz tvog zagrljaja, a kad lutat počneš ni­kad tome kraja. Drugdi sada živim, snađem se ne brini, ja sam tvoje dite nareslo na stini...

Ipak, zašto štimung Zagore na splitskom fes­tivalu, festivalu s okusom mora – upitao sam Dražena prije trideset godina?

-Ako ćemo gledati tako zašto ove, možemo upitati zašto i neke druge koje nemaju nikakve ve­ze s festivalom? Mislim da sam napravio nešto do­bro, što je dalo pečat i pridonijelo, ako smijem tako kazati, festivalu u Splitu. Upravo s pjesmama iz Dalmatinske zagore. Dobivao sam i nagrade za takve pjesme, što znači da se nisu slučajno našle u konkurenciji. Dapače, Kamena s ramena i Cetina osvojile su svojedobno prve nagrade stručnog žiri­ja. Nisam ih radio da budu komercijalne, iako se poslije pokazalo, na koncertima i pločama da su itekako komercijalne - veli Žanko.

Kako ste došli na ideju da napravite video-kazetu sa svojim pjesmama. Dosta neuobi­čajeno za naše prilike?

Izleti preko grane

-Ja sam prije napravio dvije kazete koje su bile u pop-maniri, a na videokazeti prenio sam pjesme o Zagori pod nazivom Kamen i more. Na njoj sam slikom, riječju i glazbom obradio život iz kojega sam potekao, običaje i ljude. Mislim da sam to bio dužan prema svim raseljenim ljudima iz mog kraja. Nisam pogriješio jer se izvan naših granica traži. U Australiji je pravi hit. Pjesme su sni­mane u autentičnim ambijentima. Isto tako ću na­praviti videokazetu s mojim najnovijim izdanjem Od stoljeća sedmog. Već sam pri kraju snimanja.

Zagora me rodila

Nešto više od jednog desetljeća prisutni ste na festivalu u Splitu kao autor i izvođač. Mislite li da bi imalo smisla dodijeliti nagrade s obzirom na odgodu od dva mjeseca i na činje­nicu da se pojedine skladbe na radiostanicama "vrte" više, a neke pak manje?

-Ne znam što bih vam odgovorio na to. Pita­nje je hoće li se uopće održati s obzirom na čitavu ovu situaciju. Nagrade se moraju podijeliti već i zbog samog sistema natjecanja, jer određeni broj skladbi otpada i ne ulaze u finalnu večer. No, bez obzira što se neke pjesme više izvode na radio- -stanicama ipak mislim da će živi nastup učiniti svoje. Postoje jednostavno pjesme koje ovise o vi­zualnom dojmu, koje ovise o tome kako će ih pje­vač na pozornici izvesti.

Fenomen je Tereza jer se ona stopi s glazbom čim dođe na pozornicu. Ona uđe u orkestar, pro­budi glazbenike i publiku. A ne mora značiti da će se poslije ta pjesma više izvoditi. Meni je jedino žao što se neke stvari oko festivala povlače po no­vinama jer to šteti njegovu ugledu i nama koji sud­jelujemo na njemu. Možda je ovo što se dogodilo i dobra škola da se ubuduće ne događaju neke gluposti. Škola onima koji ostaju i onima koji će doći.

Jedan ste od rijetkih pjevača koji je više izvan naših granica nego na domaćoj sceni. Zbog čega tako česti "Izleti preko grane"?

-Jednostavno zato što me ljudi zovu. Kad dođem u Australiju iznenadim se koliko tamo naši ljudi znaju o nama pjevačima, koliko znaju naše pjesme. I onda je zadovoljstvo veće... Inače, ja ne dijelim publiku i za mene ne postoje nikakve grani­ce. Pjevam ondje gdje me lijepo primaju. Svoje­dobno sam posredstvom Koncertne direkcije iz Zagreba gostovao u Sovjetskom Savezu. Bio sam na petnaest turneja i kada bi se sve to zajedno spojilo, izlazi da sam u toj zemlji boravio 2,5 godi­ne. Bio sam zvijezda programa. To je za mene bilo veliko iskustvo i izazov. Razmišljao sam o sebi i svom poslu, o tome što ću sutra, a sinula bi ideja i za novu pjesmu.

O Zagori u ruskoj stepi?

Cetina govori sve

-Tamo još i više razmišljam o svome kraju. Kad razmišljam o sebi, shvatim da sam neke stvari napravio vrlo jednostavno. A pisao sam i stiho­ve... I glazba i stihovi izlazili su spontano, u tre­nutku. A te nekakve skladateljske emocije, bile su snažnije što sam bio dalje od domovine.

To zapravo i nije čudno, što je čovjek dalje od kuće, od domovine, emocije su snažnije. Ja sam u dvije i pol godine, koliko sam boravio u Sov­jetskom Savezu, napisao niz pjesama.

Pa, Ipak, kad biste trebali izabrati od tog mnoštva skladbi koje ste napisali, kojoj biste dali prednost?

-Za razliku od nekih drugih skladatelja, ja se mogu odrediti za moju najdražu ili pak najbolju pjesmu. Zato jer sam svjestan da sam neke pjes­me napravio dobro, neke loše, a neke i izvrsno. Cetina je najautentičnija. U njoj je pogođena i at­mosfera, riječi i sve ostalo. Ona zapravo sve govo­ri o mom kraju, o ljudima Cetinske krajine i o meni kao skladatelju, pjevaču i potomku Zagore.

Tako je govorio Žanko u kolovozu 1991. Tad još nismo znali za neke pjesme, pogotovo ne za njegovo maestralno djelo mjuzikl Mirakul, koje je premijerno prikazano prije nekoliko godina.

I na žalost, nestalo sa scene. Radi novčanih razloga ili… A tako je fino Žanko u Mirakulu dao povijest svoje Zagore kao nitko do sada.