ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (71) – Danijela Martinović: Intima zaključana u spomenaru

Čovjek ima pravo na svoj dio intime, na nešto što se odnosi samo na njega. Pa i ona mala djevojčica ima svoj spomenar u kojemu čuva svoje simpatije, svoje mašte i razmišljanja...

Ako ponekad razmišljate o pjevačicama i pjevačima, ovim našim, možda često pomislite kako ima izvrsnih, glasovno iznimnih, ali malo onih koji će pjesmu donijeti na scenu na način da bude odjevena u fini celofan. A taj celofan treba imati još nešto; osobnost izvođača i nepatvorenu emociju.


 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Danijela Martinović (@danijelamartinovicofficial)

I to je bio jedan od razloga razgovoru kojeg sam vodio, sada  već davnog prosinca 1997. s Danijelom Martinović. Možda i nije bilo pošteno nakon toliko vremena (nove) solističke karijere spominjati Magazin i vrijeme provedeno u toj skupini. Ali takva su pitanja na neki način neminovna. Što se zbilo nakon odlaska iz Magazina i koliko je bilo teško ponovno zaplivati u solističke vode?


– U mom radu se nije promijenilo ništa. Nisam bila prepuštena sama sebi. Čak su se članovi starog benda brinuli o meni kao da sam još uvijek njihova pjevačica, pratili su što radim, zanimali se. Oni „sudjeluju“ u mom radu a ja u njihovom. Naravno, na neki način sam malo rasterećen jer sve mogu podrediti sebi. Sve mi pjesme piše uglavnom Tonči Huljić, a izvršni producent  je Edwin Softić. U zadnje dvije godine puno se toga dogodilo. Kao solistica napravila sam puno, premda su svi na neki način bili skeptični kako ću se nakon rada u  grupi snaći. Uostalom, i prije Magazin imala sam solističkog iskustva. Tonči, Edwin i ja prvenstveno smo prijatelji. To je preduvjet za dobar rad, ta iskrenost, toplina…Bez toga nema ništa.



Kad spominješ Softića, zar nije on često znao pjevačima s kojima radi, ili je radio, dozirati ili pak zabranjivati samostalno istupe u medijima. Smeta li ti to?

– Ne, Edwin  to izuzetno dobro drži u svojim rukama. Ponekad je to dobro. Mi djelujemo na relativno malom području i novinari vas u jednom trenutku mogu uzdignuti i spustiti. I jedno i drugo ponekad nije prava realnost… Čovjek koji to drži na jednoj razini on je svoj. Ja sam to uspjela. Do Bon Jovija , s kojim se ne uspoređujem, novinari ne mogu doći ako to izvršni producent ne dopusti. Vani je to na neki način normalnije. Ali pošto sam rekla da smo prvenstveno prijatelji ali i poslovni partneri, s punim povjerenjem sam se prepustila u njihove ruke. On za godinu dana unaprijed zna gdje ću  nastupiti i kada je pravo vrijeme da se negdje pojavim  u medijima. Zato sam beskrajno sretna što imam takvog čovjeka koji to odlično radi. Najlakše je danas doći na naslovnicu, ali kad zbog tebe na koncert dođe tisuću ljudi – to je tek posao!

“Nisam dala svoju privatnost”

Posao je i dobra pjesma. Koja je to skladba koja otvara vrata nakon odlaska iz Magazina, koja pjesma vodi ka gornjem domu hrvatske estrade?

– Pjesma koja je meni otvorila vrata zove se „Zovem te ja“. Tako se zove i moj posljednji album koji je prodan u 22 tisuće primjeraka, što je za ove naše okolnosti izuzetno velika naklada. Tu ima još pjesama koje su na neki način bile presudne;  „Da je slađe zaspati“, „Ti možeš lagati svakome“…

Tebi nije potrebno lagati kad je u pitanju publika. Iskrenost i interpretacija karakteristika je tvog načina kojim donosiš pjesmu. To ti moram priznati.

– Ma koliko zvučalo nestvarno i možda neskromno, uistinu doslovno proživljavam svaku pjesmu. I ljudi je dobro prihvate. To je nešto što je u meni. To je tako. Nikad u životu  nisam osmišljavala svoje nastupe, pripremala geste. Išla sam tamo gdje me srce vodilo. To je moj stav prema životu. I zato sam zadovoljna. Bila sam u nekim krizma, bilo je koncerata na početku solističke karijere koji nisi bili  posjećeni onako kako sam očekivala i kako sam bila naviknuta. Prijatelji su mi bili velika podrška i znala sam da ću uspjeti. Nakon godine dana stvorila sam svoje ime, a to je velika stvar.   Moji koncerti su danas puni, publika je zadovoljna. Na kraju svakog koncerta svojoj publici kažem kako ne postoji nagrada koja mi može zamijeniti njih. I stvarno ne postoji! Ništa u životu nema bez emocija.  Bez emocija ne možete doživjeti dan, noć, jutro, film… Emocije čine život

Ali neke emocije kao da ostaju skrivene, dio su intime. Svoju si sačuvala do kraja i mislim da je to u redu.  Nekim novinarima, pa tako i novinama,  to nije baš drago.  Umijeće je danas popularnoj osobi, posebice iz estradnih voda, sačuvati taj svoj privatni kutak, učiniti ga nedodirljivim . Kako si uspjela sve to dozirati na kapaljku?

– Ne mogu tvrditi da su me neki novinari i neke novine štedjele, da nisu atakirali na mene pa tako i na moju privatnost.. Kad sam otišla iz Magazina očekivali su da ću postati crnka, s dugom kosom.  Komentari su uglavnom bili da se nisam promijenila, da sam trebala nešto drastično napraviti, pa me iz tog razloga nisu stavljali na naslovne stranice jer sam ostala ista. Ali to je bilo  samo kod nekih novina. Mislim da to nije bitno.

Često su me dirali ali ja nisam dala svoju privatnost. Svaki čovjek  ima pravo na svoj dio intime, na nešto što se odnosi samo na njega. Pa i ona mala djevojčica ima svoj spomenar u kojemu čuva svoje simpatije, svoje mašte i razmišljanja.

I ja čuvam svoj život u svom malom spomenaru.

Moja reakcija na članak je...
Vau
15
Haha
0
Hagić
2
Hmmm
0
Plač
0
Grrr
1
Molim?
0

Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime