ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (66) – Cynthia Hansell Bakić: Shanandoha pod Marjanom

Mala priča o velikoj umjetnici koja je sreću našla u Splitu 1971. Ostala je ista kao i onda kad je imala devetnaest godina i kad se zaljubila u Split… Ista ljubaznost i vječni iskreni osmijeh…


Njen djed, kirurg – bio je vlasnik Shanandoha doline, goleme plantaže u Front Royalu. I pradjed je volio Shanandoha imanje, kućicu s nekih 38 soba, poslugom – kako i priliči veleposjednicima iz Virginije. Kad sam pisao ovaj tekst u svom splitskom dvosobnom stanu (na pisaćem stroju), to imanje mi se činilo nestvarnim. To sam mogao vidjeti samo u ondašnjim američkim sapunicama. Tada sam pisao za veliki sarajevski tjednik „Svijet“, pa se uredniku valjda to učinilo isto tako nestvarnim pa je tekst „opalio“ na naslovnici  i duplerici. Kako neće kad je to bilo, vjerovali il’ ne, 17. ožujka 1978. godine. Prije 43 godine! She vas young and beautiful, a ja isto… Mislim young!


U ovoj dobi duplericu iz 1978. zamijenio za ništa manju, onu pulsku iz Glasa Istre 1994, jer mi je nekako stvarnija i za današnju generaciju prihvatljivija, jer je operna pjevačica, primadona Cynthia Hansell Bakić u međuvremenu postala i profesorica na Muzičkoj akademiji, već je bila naša  Shanandoha pod Marjanom. Ali ostala je ista kao i onda kad je imala devetnaest godina i kad se zaljubila u Split… Ista ljubaznost i vječni iskreni osmijeh.

Za sve je kriv Ante

Cynthia Hansell-Bakić usavršavala se na Julliard School of Music na majstorskim tečajevima velikih umjetnika poput Marije Callas, Birgit Nilsson i Elisabeth Schwarzkopf, stekla je sjajno obrazovanje. Ne potječe baš iz siromašne obitelji pa je bilo opravdano pitanje – Zašto i otkud Split?

– Slučajno sam ostala u Splitu. Ante je za sve kriv, ali meni nije žao.

Zaljubila sam se u Antu i ostala ovdje da budem splitska žena.

Znam, normalno je da je Ante za sve kriv, ali mene zanima kako



je to primila tvoja familija u Arlingtonu. Bit će bili puno sritni?

– Ma kakvi sritni. Mi smo ti bili velika familija. Tata je radio za Vladu,



a mama je bila domaćica, premda je završila fakultet. Rodila je petero djece. Zadnji je bio sin, a onda posvojila još dva. Svi su oni danas business people. Uvijek smo se družili, bili smo vrlo bliski i vrlo čvrsti u vjeri. Svi su bili ovdje osim tata i mame. Čak je i baka bila!

Kad sam im javila da želim ostati ovdje, a bilo je to 1971, godine, pokušavali su me nagovoriti da odustanem od te sulude ideje. Za njih je komunizam bio najveći ponor. Ja sam to pokušavala ublažiti pa sam im napisala pismo da ovdje nema komunizma već socijalizam. Mene se nije bilo lako nagovoriti i čvrsto sam odlučila da svoj život želim stvoriti s Antom.

Ante je bio tvoj „postdiplomski ispit“?

– Tako nekako. Nakon što sam diplomirala na New England

Conservatory of Music u Bostonu, odlučila sam ići na postdiplomski u Salzburg. U Americi mi je bio profesor Lav Vrbanić, pročelnik solo pjevanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Nakon Bostona on je pozvan u Salzburg i po njegovoj preporuci pošla sam i ja. Ali, napravila sam jedan izlet iz Rijeke u Dubrovnik, a iz Dubrovnika za Split. Imala sam samo 19 godina. U Splitu je bio teatar bio uništen u požaru. Jedna moja prijateljica uspjela je pročitati obavijest o audiciji i ja sam htjela pokušati. Maestro Dragutin Savin je bio oduševljen i odmah mi je ponudio glavnu ulogu u „Trubaduru“. Prva uloga je bila Leonora, onda Mimi u „La Boheme“, „Madame Butterfly“ i tako dalje…

Da, i tako dalje…Niz velikih uloga, sjajnih interpretacija. Ipak, čini mi se da si nekako rano otišla u „profešure“. Baš me zanima tvoj sud o splitskim talentima?

– Split je prekrasan grad s puno talenata, ali nažalost skloni su ostati i osloniti se samo na talent. Malo su lini, a pjevanje je zanimanje koje zahtijeva edukaciju.  Za solo pjevanje nema udžbenika.

Ovaj grad je za mene dom. Ipak, osjećam kao da još nisam potpuno prihvaćena. Vidiš, ako čovjek dvadeset godina traži da sebe nađe u mentalitetu, stvori tu familiju, prigrli običaje, jezik, povijest, kulturu i ako im da svoju karijeru- onda mu se to treba vratiti ljudskim odnosom. Ja se mogu predstaviti samo u jednom poduzeću, a to je kazalište. Izmaknuta sam iz repertoara. Koju vjeru mogu dati mojim studentima kad oni vide da njihov profesor ne radi?

Tako je govorila Cynthia te 1994. Danas, danas je njena slika posve drugačija. Stvorila je je nešto što je vrijedno divljenja, ostavila trag kod brojnih studenata koji djeluju na mnogim opernim scenama.

Nagrade

1980-81. Nagrada publike HNK-a Split za najgledaniju i najbolju opernu ulogu u sezonu. (Tosca), 1992. Nagrada Grada Splita za istaknuta umjetnička postignuća i humanitarni rad, 2006. Strukovna nagrada HDGU “Milka Trnina” za izvrstan nastup u mono operi “La voix humaine” F. Poulenc, 2010. Nagrada “Salona Očić” za najbolji koncert u sezoni.

2012. Nagrada Grada Split za Životno djelo umjetničkog-pedagoškog rada. 2012. ORDEN RH “Danica Hrvatske s likom Marka Marulića” – za izuzetna dostignuća u kulturi.

Iznimno je značenje Cynthije Hansell-Bakić u Domovinskom ratu u Hrvatskoj. Ne samo da je odbila poziv američkog tada konzulata da se iseli iz Hrvatske i očev poziv da se vrati u domovinu nego se istaknula kao promotor Hrvatske u svijetu, šireći istinu o ratu u Hrvatskoj. Objašnjavala je da je Hrvatska izvrgnuta agresiji i žrtva nasilja. Osnovala je 1992. hrvatsko-američko društvo „Demokracija za djecu“ – Democracy for children, nevladinu i izvanstranačku organizaciju, koja je okupljala brojne poznate umjetnike, veleposlanike i vjerske dužnosnike. Nastupala je na mnogim dobrotvornim koncertima. Od 1996. do 1997. bila je počasna predsjednica Hrvatske udruge prijatelja bijelog štapa „Homer“. U naponu umjetničke karijere podredila se višem cilju!

Cynthia Hansell-Bakić od 1990. docentica je na Odsjeku za pjevanje Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu te 1989,osnivač Odjela za solo pjevanje na područnom odjelu u Splitu. I danas je redoviti profesor u trajnom zvanju na Umjetničkoj akademiji u Splitu te dalje drži katedru solo pjevanja. Od 2000. stalni je profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Izvodi nastavu Pjevanja kao glavnog predmeta te predaje i predmete: Komorna glazba, Metodika nastave pjevanja i Pedagoška praksa. Kolegij Metodika nastave pjevanja održava se kao hibridni kolegij uz primjenu e-učenja. Godine 2001. izabrana je reizborom u zvanje izvanrednog profesora, a 2008. u umjetničko-nastavno zvanje redovitog profesora na umjetničkom području glazbene umjetnosti, grana reprodukcija glazbe – pjevanje na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu. Godine 2014. izabrana je u zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju. Održava majstorske tečajeve.

Moja reakcija na članak je...
Vau
5
Haha
0
Hagić
0
Hmmm
0
Plač
0
Grrr
0
Molim?
0

Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime