Ne sjećam se ni jednog razgovora, ni jednog prostora i ugođaja koji je na mene ostavio tako snažan i nezaboravan dojam kao u kući Jose Špralje, proslavljenog i u svijetu poznatog tenora, svestranog umjetnika, fotografa, grafičara keramičara.
A razgovor se vodio u njegovom zadarskom stanu. Nikad u životu nisam vidio takav stan prepun topline i boja. Bilo je to jedne večeri, ljetne prije dvadeset godina, a društvo nam je pravila Josina supruga, mila gospođa Angiolina.
Želio sam od slavnog umjetnika izvući što više podataka iz njegovog bogatog i zanimljivog života, vjerujući kako će to zanimati radijsko slušateljstvo. I nisam se prevario!
-Evo ja sam rođen ovdje u Zadru i u mojoj ranom mladosti počeo sam pjevati u crkvi Svetog Mihovila ovdje u Zadru. Tu u Varošu našem.
I tako da su me zapazili kao pjevača i onda sam počeo, kao malo dijete. Pa imao sam pet ili šest godina. I počeo sam pjevati po drugim crkvama i angažirali su me po dječjim operetama. Pjevao sam cilo moje djetinjstvo
Onda, iza bombardiranja grada, kad je završio rat, glumačka grupa zadarskog okruga angažirala me, uzela me u krilo. I tamo sam pjevao isto kao solista i u zboru te glumačke grupe. Nakon toga sam opet studira kod Antonija Salvara, Zadranina koji je nekad bio prvak praške Opere. I kod njega sam puno toga naučio, a i od sopranistice gospođe Deanović, sopranistice.
Onda sam pjevao u društvu Zoranić kao solist u zboru. I tamo smo počeli isto s operetama. sa Splitskim akvarelom sam nastupao u Zadru, a poslije toga opet s drugom operetom, Tri djevojčice Schubertove…
Onda poznati slikar Jerolim Miše, Splićanin, on me natjerao da dođem u Zagreb studirati pjevanje i po njegovom nagovoru sam došao u Zagreb i studirao sam pjevanje u klasi profesorice Marija Borčić. Nisam mogao izdržati jer familija mi je bila u Zadru, ja u Zagrebu i tako da financijski nisam mogao izdržati na dva mjesta živiti.
Nakon toga dolazi Kanada i veliki pjevački uspjesi. Kako je do toga došlo?
-Iz Zagreba sam se vratio u moj Zadar i onda nakon toga otišao sam u Kanadu kod moga šogora i šogorice.
I tamo sam odmah poslije par mjeseci nastupio u jednoj kavani i dobio angažman da mogu pjevati svake noći od deset pa do tri ujutro, u dimu, u maloj prostoriji. I tako sam tamo počeo pjevati kancone, talijanske, naše, španjolske. I tu sam poslije par mjeseci upoznao puno muzičara, puno tih pjevača iz raznih dijelova svijeta.
Gdje ste upoznali Izraelsku pjevačica Malku s kojom ste imali najviše uspjeha?
Tu, gdje sam pjevao. Onda smo se dogovorili da bi bilo dobro da napravimo jedan duo. I tako smo počeli, odmah na veliko i odmah smo dobili velike angažmane. Pozivale su nas radijske stanice , televizija, novine. Bilo je puno toga i puno ploča. Nastupali smo po cijeloj Kanadi i SAD. I tako smo dobili jedno kako bih rekao, veliko priznanje. I počeli smo putovati po tim angažmanima, koncertima. Pjevali smo po najvećim pozornicama i televizijskim stanicama.
Tako da smo pjevali čak u Carnegie Hallu, u New Yorku i to više puta. Onda, prilikom velike fešte u Kanadi, to je bila godišnjica osnutka Kanadske države, poslali su nas u London da pijemo pred kraljicom i princezom Margarete. I tako tamo smo i na BBC-u dobili jedan polusatni program, koji je bio ponavljan stotine puta u Engleskoj. I tamo su nam se počeli prodavati ploče, i po Njemačkoj, i Engleskoj, i Francuskoj. Tako da smo bili jako popularni, tako da smo bili prvi 5,6 mjeseci u rang listi prodaje ploča i popularnosti.
Ne čudi me to. Sjajni ste bili, imali ste vrhunski repertoar. Malka je pjevala dalmatinske pjesme na hrvatskom a Vi poznate, tada i danas popularne pjesme na hebrejskom?
-Znali su mi se ljudi obraćati na hebrejskom. Ja bih onda rekao da ne govorim već samo pjevam. Tako je bilo i s Malkom. Imali smo dobar sluh, tako da mogu imitirati razne dijalekte i ona i ja. Pa mi smo pjevali na puno jezika. Pjevali smo na 12 jezika; na makedonskom, na grčkom, na jidiš i starojevreskom, španjolske pjesme, talijanske, portugaške pjesme.. A poslali su nas u London baš radi toga, da bi predstavljali iseljenike.
U Kanadi ste imali restoran u koji su dolazili ljudi iz svijeta filma, poznate glazbene zvijezde?
I bili smo jako cijenjeni u Kanadi. Dan danas kada dolaze ljudi iz raznih krajeva Kanade i Amerike,
znaju za mene i tako dolaze u naš riblji restoran... Godinu danas smo pjevali na BBC u Torontu, to je državna mreža kanadska. I tu smo dobili show u kojima smo imali goste svake sedmice i opet pjevali na raznim jezicima.
I to je bio zapravo naš vrhunac. Malka Jevrejka, ja Dalmatinac, Hrvat da dobijemo jedan nacionalni show u kojem gdje pjevamo na raznim jezicima.
Tako da, sada na primjer, kad ja dođem u Kanadu, a bio sam pred tri godine, znaju za mene i zato i dolaze u naš restoran. To je jedan vrhunski riblji dalmatinski restoran, poznat po cilom Nordamerikskom kontinent dolazio je kod nas u restoran i tamo bi priredio koncert i za s cilom svojom, družinom.
Julio Igleslesias, Harry Belafonte. Bili smo dobre prijatelji. Onda jednom prilikom, kad smo pjevali u Carnegie Hallu, jedan mi je došao iza pozornice, za vrijeme našeg nastupa, kaže, molim vas, šor Spralja, dođite sa mnom gori u lože, neko vas vas želi upoznati. I ja došao s njim, idemo po škalama gori, ja kažem, dobro, ko je to, a on meni kaže, Salvador Dali. A ja sam skoro pao u nesvisti, on je bio moj idol. I došao sam do njega on mi pruža ruku i čestita mi. Pita me od kuda sam. On je mislio da sam Španjolac
- Iz Jugoslavije, iz Dalmacije, a žena mu Gala, odmah doskoči, a bratko, bratko, bratko! Ona je Ruskinja bila.
I tako da sam s njim, bio više puta i sprijateljili se. Znao je da ja isto radim, da sam slikar i da sam fotograf. Bio je jako fini, fini.Fini gospodin, jako ekscentričan ali jako fini čovik, jako dobra duša, fantastičan. Ja ga volim, najviše od svih drugih slikara, od ovih recentnih mislim.
I eto Vas sad ponovno u Vašem voljenom Zadru, bez velike pompe. Očite da niste mogli bez grada uz kojih Vas veže koji vas veže, ne samo djetinjstvo, već prva i jedina,ljubav Angiolina?
-U Kanadu sam otiša 1961. godine,a vratio sam se pred 5-6 godina u Zadar. 1997. godine dobio sam moždani udar. I onda sam odlučio da neću više, nisam ni mogao više pjevati jer mi je jedna glasnica, glasnica propala i nisam mogao više da izvlačim zvukove, onako kako sam moga nekada. I onda se vratila u Zadar, ja i žena.
Ova kuća ovdje šta vidite, to je sagrađeno u periodu od 17-18 godina.
Onda smo došli, sve smo uredili. Evo tu smo došli da ostavimo kosti, u toploj Dalmaciji. Ženu sam upoznao ovdje u zadru. Ovdje smo se oženili, bili smo jako mladi i odmah smo dobili dvoje djece, prva je bila Elena, a drugi je bili Leo koji je vrhunski majstor na gitari. I oni su sada u Kanadi tamo vode naše restoran. A dolaze stalno ovdje, par puta na godinu.
-Drago mi je da sam ponovno u Zadru. stariji ljudi, oni su me znali, mlađi ne znaju za mene, a mlađarja me malo počela upoznavati s mojim nastupima na izložbama.
Joso Špralja rođen u Zadru 23. svibnja 1929. Umro je ovaj velikan 2017. godine, a gradska knjižnica čuva njegove uspomene, slike..
