U jednoj obiteljskoj kući u Prugovu, u srcu Dalmatinske zagore, susreli smo raspjevanu ekipu "seniora". Kako nam kažu, pobjegli su iz Splita jer po njihovom tumačenju, koliko god da ga vole i koliko god da je to njihov jedini grad, pomalo gubi dušu.
Već ih četiri desetljeća redovito u Prugovu ugošćuje njihov prijatelj i domaćin, Ivo.
- Ovo traje 40 godina i što sada? Uteć' iz ludog Splita gdje se zna živit' i uživat'. To je sreća, nakon cijelog turizma gdje sam radio, shvatio sam da je život van velikih gradova. U sredinama za uživanje. Tko može platit' ovu širinu, zrak, dobru spizu, prijatelje, još nam fali malo mladih ženskih da uživamo.
Bižimo iz Splita, jer ne znamo njim upravljat. Sramota, tragedija, do čega smo doveli i što smo od njega učinili. Idemo na selo, ovde je život, tu je budućnost - kazao nam je domaćin Ivo.
Pjevale su se u Prugovu večeras, baš kao i na svakom druženju, stare dalmatinske pisme, a sve uz dobru spizu i kapljicu.
Evo što nam je reklo nekoliko sugovornika:
- U Splitu živim veći dio života, dobio sam stan u 46. godini. Najdulje sam živio u Varošu, na Gripama, sada sam na Pujankama 31 godinu.
- Po zanimanju sam Imoćanin. Sada živim u Splitu, drag mi je grad, ne bih bio tamo da ga ne volim.
- Rođen u Splitu, iman 72 godine. Tu ću i skončati. Živim na Gripama. Pčelar sam i mi nemamo nikada gripu.
- Živim na Škrapama. Kuća mi je na prodaju. Žene moraju voditi glavnu politiku u Splitu, Dalmaciji, Hrvatskoj. To je zato jer su se muškarci potrošili i ne mogu ići dalje. Žene su jake i prejake.
Mi im želimo da u ovom prijateljstvu uživaju još godinama!
