U kamenitom zaleđu Zadra, daleko od uobičajenih turističkih razglednica, nalaze se lokaliteti koji svjedoče o dubokoj i slojevitoj prošlosti sjeverne Dalmacije. Novi video Youtube kanala Arheoalkan upravo ondje vodi gledatelje, u nekadašnju domovinu Liburna, naroda koji je stoljećima obilježio istočnu obalu Jadrana.
Riječ je o videu koji kroz dojmljive kadrove i sažeta tumačenja otvara velika pitanja o gradinama, megalitskim bedemima, prapovijesnim komunikacijama i kasnijim srednjovjekovnim utvrdama. U središtu su dva lokaliteta iznimne važnosti, rt Ljubljana i Lergova gradina, prostori na kojima se susreću prapovijest, antika i srednji vijek.
Krajolik koji čuva jednu od najvrjednijih arheoloških cjelina sjeverne Dalmacije
Jedan od najupečatljivijih dijelova videa vodi na rt Ljubljana, na krajnju točku Ljubačke kose, područje poznato po utvrdi pronađenoj na samom rubu rta. To nije izolirano nalazište, nego dio mnogo šire i iznimno vrijedne arheološke cjeline.
Ljubačka zona prepuna je arheoloških lokaliteta. Na Ljubačkoj kosi nalazi se liburnska gradina Venac sa svojom nekropolom, u blizini je i položaj Dvorine, svojevrsna manja gradina, dok se još jedna gradina nalazi upravo na rtu Ljubljana. Tri prapovijesne gradine na malom prostoru same po sebi predstavljaju veliku kulturnu i znanstvenu vrijednost, a dodatnu težinu ovom području daje više od 500 grobnih humaka i više od stotinu grobova na ravnom raspoređenih između gradina.
Na kraju kose, na rtu Ljubljana, nalaze se i ostatci srednjovjekovnoga utvrđenog grada koji se već 1205. godine u ispravi kralja Andrije II. spominje kao “castrum Lubey/Jubae”. Taj spomen istodobno je i prvi trag o posjedima ivanovaca na tom položaju. Osim ivanovaca, kastrum je bio i jedna od rezidencija benediktinki, pa ne čudi ni navod zadarskog povjesničara Bianchija koji uz crkvu sv. Marije spominje i nekoliko samostana unutar i izvan gradskog bedema.
“Tijekom kasnog srednjeg vijeka, Ljubač je bio kontrola strateški važne pomorske linije Pag - kopno na ulazu u Ljubački zaljev. Potkraj 15. i početkom 16. stoljeća Ljubljana/Liuba je imala status mletačke komune ili grada. Tako ostaje sve do prodora Osmanilija kada gubi svoj prijašnji status, a tadašnji generalni providur Foscolo naređuje rušenje utvrde da ne bi došla pod osmansku vlast”, istaknuo je voditelj istraživanja dr. sc. Dario Vujević.
Liburnska gradina, bizantski kastrum i utvrda ivanovaca
Prostor rta Ljubljana bio je naseljen još u prapovijesti, a kao i cijelo šire područje nastanjivali su ga Liburni. Upravo ta činjenica daje posebnu težinu lokalitetu na kojemu se, prema dostupnim tumačenjima, na mjestu nekadašnje liburnske gradine i kasnijeg bizantskog kastruma najvjerojatnije krajem 12. stoljeća podiže utvrda kojom je do početka 15. stoljeća upravljao red križarskih vitezova ivanovaca, danas poznatiji kao Malteški red.
Utvrda se prvi put spominje 1205. godine. Bila je zaštićena morem s tri strane, a dodatnu obranu osiguravao je obrambeni jarak. U sklopu utvrde posebno se ističe crkva sv. Marije i sv. Marcele, što pokazuje da nije riječ samo o vojnom uporištu, nego o organiziranom naselju s religijskim i društvenim sadržajem.
Crkva sv. Marcele u povijesnim se izvorima rijetko spominje, a prvi sigurni podatak potječe s karte ninske biskupije iz 1675. godine. Riječ je o jednobrodnoj longitudinalnoj građevini za koju su arheološka istraživanja pokazala najmanje dvije građevinske faze. U starijoj fazi bila je manjih dimenzija i s polukružnom apsidom na istoku, dok je u kasnijoj fazi oltarni prostor produžen, a dodane su tri polukružne apside, danas očuvane do visine od oko dva metra. Oblik i tehnika gradnje, kao i pronađeni arhitektonski ulomci, upućuju na to da starija faza pripada gotičkom razdoblju, dok je mlađa vjerojatno iz ranog novog vijeka.
Unutar i oko crkve pronađeni su brojni ukopi. Najstariji potječu iz ranog srednjeg vijeka, iz 10. i 11. stoljeća, dok najmlađi svjedoče o korištenju grobnog prostora sve do prestanka života na Ljubijani.
Jedina utvrda ivanovaca u Dalmaciji
Posebnu vrijednost ovoj lokaciji daje i činjenica da je to bila jedina utvrda toga reda u Dalmaciji sve do početka 14. stoljeća. Tijekom vremena mijenjala je upravitelje, sve do Mletačke Republike, a potom je u doba osmanske opasnosti imala važnu stratešku ulogu. Na značenju gubi u 17. stoljeću, kada prestaje njezina naseljenost i lokalitet biva napušten.
Video Arheoalkana pritom ne ostaje samo na opisu postojećih ostataka. Posebno se ističe i problem erozije i osipanja strmih obalnih strana, zbog čega ribari ondje pronalaze različit arheološki materijal, od keramike do drugih predmeta. Upravo zato dodatno se nameće pitanje sustavnijeg istraživanja i prezentacije lokaliteta javnosti, jer je arheološki potencijal ovoga prostora očito vrlo velik, a mogućnost budućeg arheološkog parka itekako zanimljiva.
Lergova gradina, megalitski bedemi i sjevernoafrički novac
Drugi važan lokalitet koji video obrađuje jest Lergova gradina, u blizini Slivnice. Ta gradina duga je oko 280 metara i široka oko 160 metara. Bila je opasana bedemom debelim nekoliko metara, izgrađenim u megalitskom stilu, a lice bedema najbolje se vidi na istočnoj strani. Ondje je bedem dijelom sagrađen od velikih pravilno klesanih kamenih blokova složenih u suho.
Danas je bedem u ruševnom stanju i mjestimice nadograđen suhozidom koji štiti privatne parcele unutar gradine. Po površini Lergove gradine pronađena je veća količina željeznodobne i rimske keramike, a upravo se na temelju takvih nalaza određuje i vrijeme njezina nastanka. Sa sjeverozapadne strane nalaze se i ostatci više suhozidnih građevina sa zidovima debelima oko jednog metra.
Gradina je u privatnom vlasništvu, a 2023. godine ondje se odvijala druga faza arheoloških iskapanja. Prema predstavljenim podacima, otvorene su tri sonde, a među nalazima se izdvajaju brojni ulomci amfora i sjevernoafrički novac.
Tragovi Liburna i pitanja na koja povijest još nema konačan odgovor
Upravo je to možda i najveća vrijednost novog videa Arheoalkana. On ne nudi samo pregled lokaliteta, nego gledatelja podsjeća koliko je prostor sjeverne Dalmacije još uvijek pun otvorenih pitanja. Tko su točno bili ljudi koji su podizali gradine i monumentalne bedeme? Jesu li te strukture služile isključivo obrani ili su bile dio složenijih društvenih, gospodarskih i komunikacijskih sustava? Koliko još tragova prošlosti leži skriveno pod kamenjarom, rasuto po obalnim padinama ili zatrpano pod slojevima vremena?
Na lokalitetima poput rta Ljubljana i Lergove gradine ti odgovori još se traže. No i bez konačnih zaključaka jedno je jasno: riječ je o prostoru iznimne ljepote i jednako takve povijesne vrijednosti. Upravo zato ovakvi video sadržaji imaju posebnu važnost, jer široj publici približavaju mjesta koja ne pripadaju samo prošlosti, nego i budućnosti kulturne baštine Dalmacije.
