Narodna knjižnica Sutivan objavila je prigodnu dvojezičnu brošuru "Sirnice otoka Brača" (tekst: F. Mlinac, prijevod D. Jutronić) koju ćete moći prolistati u ponedjeljak na uskršnjem druženju ispred Općine Sutivan, a danas iz nje objavljujemo samo recept, tj. upute za pripravu savršene sirnice ili pince.
Sladak vam Uskrs!
RECEPT
Osnovni recept za sirnice, kao što smo već spomenuli vrlo je jednostavan: 1 kg brašna, 250 g šećera, 250 g masnoće, 250 ml mlijeka, 100 g svježeg kvasca, 6 – 8 jaja, prstohvat soli, naribana korica naranče i limuna, malo kruškovca, ruma, prošeka i rakije od ruže.
Sve namirnice moraju biti na sobnoj temperaturi, a prostorija dobro ugrijana. Jaja se umute sa šećerom, polako se dodaje masnoća, zatim začini i arome, kvasac i brašno te mlijeko. Tijesto ostaviti na toplome mjestu da se diže. Nakon što je uskislo treba ga premijesiti i još jednom ostaviti da se diže, a zatim podijeliti i oblikovati male okrugle kruščiće koji također trebaju uskisnuti. Prije pečenja škarama se napravi specifičan križni rez. Peku se na temperaraturi od 160 stupnjeva približno pola sata (ovisi o veličini). Najbolje je provjeriti drvenim štapićem jesu li potpuno pečene. Po vađenju iz peći vlaže se vodom ili prošekom i posipaju šećerom. Trebaju imati lijepu zlatno-žutu boju.
Osnovni recept ima raznoraznih varijacija i malih tajni koje svatko tko ih pripravlja stječe iskustvom i težnjom da svake godine budu što bolje i ukusnije. Idealna sirnica trebala bi biti lijepo pečena, bogatoga okusa i mirisa u kojemu ne smije nijedna komponenta prevladati, već sve moraju biti u harmoniji. Tijesto mora biti sočno i ne „kruhasto“, ne smije se rastezati, već treba imati rahlu strukturu i topiti se u ustima oslobađajući svoje arome. Najveći problemi nastaju u nepravilnome dizanju tijesta jer kvasci ne vole ni masnoće ni šećer, čime sirnice obiluju. Treba pogoditi i pravu količinu jaja koja neki stavljaju čitava, a neki nešto čitavih, a nešto samih žumanjaka.
Pravi balans mirisa teško je postići, pa neki posežu za gotovim aromama sirnice koje se mogu kupiti u trgovinama, no s njima znaju pretjerati. Ne smije sirnice dok kisnu uhvatiti „propuh“ koji je poguban za njih, kao i za svakoga pravoga Dalmatinca. Uglavnom, puno je zamki i prepreka na putu do savršene sirnice, a to dobro znaju svi koji su se barem jednom okušali u njihovu pripravljanju, kao i ocjenjivači na Smotri koji vrlo pažljivo ocjenjuju svaku komponentu i malo koja sirnica zasluži najviše ocjene.
Upravo taj put do teško ostvarivoga cilja pravi je izazov za svakoga tko se želi okušati u pripravi sirnica, ali onaj trenutak kada vam netko kaže: „Mmm, kako je dobra ova sirnica, može li još jedna feta?“ vrijedi svakoga truda!
