U kazalištu lutka vodi bajku. Kod mene – napravi dar-mar i izazove kaos! Mogu ja raditi trikove, puhati balone ili glumiti najluđeg klauna… ali kad izvadim lutku, njihova pažnja i interes još više rastu. Za djecu ona nije samo igračka, nego novi prijatelj.
A najbolji trenutak? Kad lutka vikne:
“Spartanko, baš si smotan!”
…i nastane erupcija smijeha.
Djeca ih vole jer lutke nikad ne pametuju, ne daju ocjene i uvijek su na dječjoj strani. Zato su moj tajni partner u zločinu.
A znate u čemu je vrijednost lutke?
One djeci daju glas – kroz nju kažu ono što možda sami ne bi, izraze emocije i vježbaju maštu. Lutka je most između igre i stvarnog svijeta.
Možda su za odrasle samo komad tkanine i konca, ali za djecu – lutke su glas mašte i prijateljstva. A to je ono što show čini posebnim.
Kad si zadnji put djetetu dao priliku da bude "glavno"? Da ti kaže što da radiš? Da vodi igru?
"Sjećam se tih brojih pogleda, srce mi je tuklo kao bubanj, dlanovi znojni, imao sam mučninu..."
