VRATIJA SE ROKO! “Split mora napasti i Kup i Prvenstvo”

"Dolaskon ode ja san uzeja određen rizik, lakše je negdi drugdi bez pritiska, ali ja se ne bojin izazova"


Trofejni košarkaš iz Splita, Roko Leni Ukić opet je u žutom dresu. Nakon što je napustio redove Cedevite koja je bila posljednji klub gdje je igrao, evo ga opet doma. S Gripa je otišao 2005., prije toga je sa Žutima osvojio Prvenstvo i Kup. O trofejima i klubovima gdje je igrao smo pisali u najavi dolaska, a razigravač – povratnik ostaje do kraja ove sezone.


Poslije vjerojatno – igračka mirovina. Igrat će domaće prvenstvo i ABA ligu, nažalost ne i završnicu Kupa, takva su pravila. Ne obećava ništa, ali želi sve! Ovaj razgovor sačinjavaju novinarska i navijačka pitanja.

Kako je biti doma, Roko?

– Super, uvik je super bit doma. Evo nakon 16 godina opet doma ali uvik sam tu, liti treniran na Gripama. Nisan bija baš daleko od kuće.

Pratio si cijelo vrijeme rezultate svog kluba?

– Raspršimo se svi, onda pratiš di ‘ko igra, kako igra, zanima te. Nebitno je li druga liga ili NBA, zanima te. Naravno da si blizak sa svim tim informacijama jer je to klub iz kojeg si poteka.

Kako gledaš na zadnju epizodu u Olimpiji?

– Možda će zvučat ka klišej ali samo riječi hvale za taj klub. Ali to nije bija program u ovoj fazi karijere koji mi odgovara. Negativno je uticala i situacija sa viruson, putovanja su nenormalno duga, doma san bija skoro ništa, uloga na terenu daleko od očekivanog. Ali nije to ništa za zamirit, ekipa je igrala dobro, rezultati su bili dobri i svi su bili prema meni vrhunski i profesionalni i zadovoljni sa mojom ulogom. Ja sam želija više za sebe, trebala mi je promjena. U prosincu sam donio odluku o povratku, bilo je niz faktora zašto baš sad.

Kakav ti je dojam o klubu sad nakon toliko godina? Tvoj Luka trenira u školi košarke. Ekipa?

– Prvo šta san primijetija jutros kad san doša na trening je da ima grijanje… Ugodno san iznenađen, jer je to bila uvik najhladnija dvorana. Klub je iša naprid, i novi parket i sve, klub živi i ide naprid.

Roko Leni Ukić

Trenera Skelina poznajem jako dobro, osvojili smo kadetsko prvenstvo 1999., kasnije smo surađivali u reprezentaciji. Sa pola ekipe san igra, sa Kedžom od 12. godine npr. Neće mi trebat puno za prilagodbu ali neko vrijeme sigurno za uhvatit ritam. Jer u Olimpiji san igra manje, jedno misec dana do radne temperature. Stavljam visoke ciljeve ispred sebe, želim završit karijeru na visokoj razini pogotovo jer imam još obaveza u reprezentaciji

Nije ti se dalo igrat drugu ABA ligu, inače bi povratak bio i prije moguć…

– ABA 2 je malo demotivirajuće za igrat, a prva ABA liga je izuzetno jaka. To je prije bila razvojna liga a sad je puno jača. Liga je to stranaca, dobrih igrača, kroz ABA ligu se izlazi na europsku scenu, ambicije klubova su se dosta promijenile. To možemo vidit na primjeru Splita di uvik fali ono malo za pobjedu i to će se teško prominit. Uvik se čini da je to lopta ili dvi ali to je više. Nadam se da ćemo dignit razinu košarke. Čeka nas težak posal i neće bit lako izborit opstanak.

Može li Split do trofeja ove sezone?

– U četiri utakmice protiv Zadra i Cibone Split je dobija tri. To je ista ekipa plus Marić. I bez mene je to otvoreno natjecanje, ali ekipe u završnici imaju više iskustva u takvim utakmicama. Naša ekipa mora imat više motiva i gladi da preskoče tu prepreku. Šanse postoje, treba pratit zdravstveno stanje, formu, domaćinstvo…

Motiv povratka u Split?

– Klub nije moj servis da se ja vratin, igra san punu minutažu za reprezentaciju, to je više intimna stvar, mene ne zadovoljava 12 minuta na parketu. Isto si plaćen i za 10 i za 30 minuta, ali ja želin više. Dolaskon ode ja san uzeja određen rizik, lakše je negdi drugdi bez pritiska, ali ja se ne bojin izazova.

Reprezentacija, može li napravit nešto veliko?

– Uvik se nadamo i mislimo da hoćemo. Imamo kvalitet, hoćemo li kada dočekat ultimativni uspjeh – vidit ćemo. Protiv top reprezentacija koje su jače uvik fali ta jedna lopta.

Ostanak na Gripama nakon igračke karijere?

– Moran bit iskren i reć – ne! Moj dolazak nije vezan ničim drugim nego samo igranjem. Nema kombinacija, ostanak u košarci je daleka budućnost. Kad završim igrat moran stat, ne štedin se jer će mi, ako se plasiramo na Olimpijske igre, ova sezona trajat 12 mjeseci. Za nastavak karijere treba i zdravlja i motiva. To će ove godine bit teško.
Igranje sada na Gripama nije opterećeno velikim ciljevima, treba vremena za sve kao i prije, trebat će neko vrijeme za uigravanje.

Gdje košarkaši Splita u igri imaju prostora za popravak?

– U nekim obaveznim dijelovima. Obrana, skok, minijature, na neke baze gdje nas bolje ekipe hvataju na iskustvo.

Tako se na Gripe vratio igrač koji je htio zaokružiti karijeru povratkom na Gripe. Da ne vjeruje u iskorak i trofej ne bi ni došao, to je sigurno. Ne misli da je baš on taj igrač koji će donijeti ogromnu prevagu, ali misli da još može dati u igračkom smislu. Još pamtimo koš Zadranima u finalu Kupa 2004. godine kada su Žuti uzeli posljednji trofej. Kada je ugasio Jazine u posljednjoj sekundi susreta.

E Roko, Roko…

Roko – pobjedonosni koš za trofej Kupa protiv Zadra 2004. u Jazinama.

Moja reakcija na članak je...
Vau
7
Haha
1
Hagić
0
Hmmm
0
Plač
0
Grrr
0
Molim?
0

Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime