Mario Mrčela je Splićanin koji se odlučio iz Amerike vratiti na svoju rodnu grudu. Otac je troje djece, a odlučio se baviti sasvim atipičnom djelatnošću u Splitu - pčelarstvom.
Saznanje da se usred Splita negdje nalaze rojevi pčela nam je bilo nevjerojatno. Potrudili smo se doći do kontakta Mr. Čele, kako su ga zvali 'preko bare'. Primijetit ćete previše simbolike, a i mi smo se uvjerili u to nakon razgovora s Marijom.
"Napišite da se košnice nalaze u jednoj gradskoj oazi, okruženoj zelenilom, daleko od kuća..."
Na početku nas je zanimalo kako je uopće došao na ideju baviti se pčelarstvom.
- Ideja je počela u kuhinji. Djeca i supruga su u par dana pojeli jednu teglu meda, a ona je rekla da bi bilo dobro nabaviti par košnica za djecu. Meni je to bilo zanimljivo i počeo sam istraživati. Vidio sam da je to toliko raznolik i zanimljiv svijet i malo sam se educirao. Shvatio sam koliko je pčela uistinu bitna u životu svakog čovjeka. Pomolio sam se dragom Bogu da mi priskrbi mentora, košnice i pčele. Nećete vjerovati, ali sutra me zove supruga s posla. Rekla mi je da je jedan moj stari prijatelj, a sada njezin poslovni partner, pitao za mene. Rekla mu je da učim o pčelarstvu, a on mi je rekao da će mi donirati sve prazne košnice koje ima. Isporučio mi je dvanaest košnica, a to mi je bio znak da me Bog želi usmjeriti na taj put. Sutra sam šetao šumom i naišao na jednog starog pčelara Vladu, koji mi je rekao da želi biti moj mentor i da će me sve naučiti. Prije dvije godine sam uzeo prvi roj i sada se razvijam od toga. Prve rojeve su mi donirali Mirko Ljubičić i Marko Bekavac, tako da sam na početku imao dvanaest košnica - opisao nam je svoj ulazak u posao Mario.
Otkrio nam je gdje se nalazi njegova splitska oaza, ali...
- Bilo je dosta pokušaja krađa. Jednostavno, neki žele napraviti nered i dosta su nas oštetili. Postavili smo sada videokamere i u realnom vremenu nadziremo pčele. Napišite da se košnice nalaze u jednoj gradskoj oazi, okruženoj zelenilom, daleko od kuća... Sve je ozakonjeno jer ne želim drugačije raditi - kaže nam.
"Med iz Splita je u rangu s onim proizvedenim na selu"
Siguran je da nema razlike u medovima proizvedenim na selu i u gradu.
- Pčela iz prirode uzima samo ono najbolje. Ulazi u cvijet, uzima nektar i proizvodi med. Ona leti u krugu od šest kilometara, u potrazi za cvijetom. Tako moje pčele idu na Marjan, u Gundulićevu gdje su kesteni te sve do Rive. Mnogi se boje pčela, ali one su uistinu bezopasne. Napast će samo ako se dirne njihovo stanište. Med iz Splita je u rangu s onim proizvedenim na selu. Imam ja košnice i na selu tako da to mogu sa sigurnošću reći - priča Mario.
Nažalost, ne rade svi kako treba...
- Postoje medari i pčelari. To je žargon koji se koristi u pčelarstvu. Medari su ljudi koji muljaju, koji nabavljaju med i prodaju ga kao svoj. Pčelari imaju samo ono što im je priroda dala. Ja sam osoba koja želi živjeti u sinergiji s prirodom. Nisam u ovom poslu zbog interesa i novaca, nego isključivo zbog ljubavi prema prirodi i ljudima - kazuje nam Mario.
Rekao nam je da u ovom poslu nije zbog zarade. Pčelarstvo je postala njegova ljubav.
- To je isključivo moj hobi i strast. Tako želim pomoći ljudima, sebi i drugima, da žive zdravo i u skladu s prirodom. U medu ima svega što je čovjeku bitno za život. Imam troje male djece i radim im stan, tako da je to moja glavna preokupacija u ovom trenutku - priča nam.
Ipak, sve uspije prodati, bez ikakve reklame. Uvijek fali jedna tegla više, kaže. Ali, nije optimističan po nekim pitanjima...
- Sve sljedeće godine sam dao Bogu u ruke. Klima se mijenja, ima sve manje pčela, a sve više ekstremne suše. To sve ne ide u prilog pčelarstvu. Sve manje je ljekovitih biljaka jer je mnogo neobradivih površina. Predviđam najbolje, ali što Bog da. Posadio sam ljekovite biljke oko pčelinjaka, što će biti od velike pomoći mojim pčelama. Pčelarstvo je kao i stočarstvo. Morate ići za pašom ako trenutno mjesto nije dobro za proizvodnju. Pokušavam zadržati kvalitetu meda tretiranjem samo organskim načinom. Pčele su ugrožene jer postoje brojni nametnici. Jedino ona ne napada nikoga. Ona je izuzetno bitna, ponavljam. I znanstvenici su rekli da ako ne bi bilo pčela četiri godine, da bi ljudska vrsta izumrla - kaže Mario.
"Moramo poštovati pčelu jer ćemo od nje dobiti puno više nego što joj dajemo"
Volio bi osvijestiti ljude o važnosti konzumacije pčelinjih proizvoda.
- Nama nije potreban uvoz i protiv sam toga. Ja sam za priču da oni mladi koji su bez posla, da uzmu jednu košnicu, da razviju ljubav i strast prema pčelarstvu i siguran sam da će biti nagrađeni. Ako kukate, nema ništa iz toga. Ne želim gledati kako drugi rade, nego želim raditi. Moramo podignuti svijest o konzumaciji meda. Prosječna obitelj pojede jednu do dvije tegle godišnje, a potrebno je pojesti svaki mjesec teglu meda. Imali bi zdravu naciju, uvjeren sam - govori nam.
Na kraju nam je rekao koliko je truda potrebno uložiti da bi dobio pravi proizvod.
- U pčelarstvu postoje razne sezone. Sada je faza mirovanja, pčele su u klupku i griju jedna drugu. Proljeće je jako aktivno. Treba ih stimulirati i raditi oko njih. Tada su najaktivnija i pčela i pčelar. To je ipak dosta fleksibilan rad, nema određen broj sati. Rekao bih da ih treba dva puta tjedno u proljeće obići, ali ako imate velik broj košnica, onda i više. Na kraju bih rekao da pčela ne proizvodi samo med. On je tercijaran. Proizvodi matičnu mliječ, peludni prah, vosak i propolis. Njezin svijet je uistinu nevjerojatan. Moramo poštovati pčelu jer ćemo od nje dobiti puno više nego što joj dajemo. Tko god ima volje, ja ću mu vrlo rado pomoći, kao što se i meni pomoglo - zaključio je splitski pčelar Mario.