Split kakav pamtimo – u par sekundi opet je tu. Na Facebooku se danas pojavio zanimljiv video napravljen uz pomoć umjetne inteligencije, u kojem su stare fotografije Splita lagano "oživljene".
Posebno se ističu fotografije Feđe Klarića, čovjeka koji je Split znao uhvatiti baš kako treba. Njegovi kadrovi nisu samo "lipa slika", nego pravi komadi grada: ulice, ljudi, đir, ono nešto što Split čini Splitom. I zato ovaj video dira uspomene, pogotovo kad krenu prizori koji podsjećaju na osamdesete.
Komentara ima svakakvih, ali većina je oduševljena idejom. Ako baš treba naći "falingu", neki su se zakačili za naglasak voditelja – sitnica koja bode u uho, ali realno ne kvari dojam.
Uglavnom, dobra stvar za pogledat: mali vremeplov s Facebooka koji spaja staro i novo, i podsjeti koliko su Klarićeve fotografije važne – jer su godinama bilježile Split onakav kakav je stvarno bio.
Video pogledajte OVDJE
Feđa Klarić – fotograf koji je uhvatio Split kakav jest
Kad se govori o ljudima koji su godinama bilježili Split onakav kakav stvarno jest, ime Feđe Klarića uvijek se izdvoji samo od sebe. Feđa Klarić poznat je kao jedan od najvažnijih splitskih fotoreportera i kroničara urbanog života. Desetljećima je fotoaparatom pratio sve – od velikih događaja do sitnih trenutaka koje drugi ni ne primijete, a baš oni kasnije postanu najdragocjeniji. U njegovim fotografijama može se osjetiti atmosfera grada: šušur na ulicama, mirisi rive, jutra na pazaru, popodneva u kvartovima i ono "nešto" što Split nosi u sebi.
Njegov opus posebno je važan jer pokriva razdoblja koja su danas mnogima najdraža za prisjećanje – među njima i osamdesete, vrijeme koje se često spominje kao posebno "toplo" i prepoznatljivo po stilu, ritmu života i gradskoj energiji. Upravo zato se Klarićeve fotografije i danas rado dijele: ljudi u njima nalaze sebe, svoje roditelje, svoje kvartove, svoje uspomene.
Osim što je stvarao velik fotografski opus, Klarić je godinama bio važan i za splitsku foto-scenu – kao netko tko je fotografiju shvaćao ozbiljno, ali joj je pristupao ljudski, neposredno i bez prenemaganja. Njegov rad često se opisuje kao iskren i "blizak", jer je znao stati tamo gdje treba i kliknuti u pravom trenutku, bez da pokvari prirodnost scene.
U vremenu kad se grad brzo mijenja, upravo takve fotografije dobivaju dodatnu vrijednost. One nisu samo sjećanje, nego i podsjetnik na to kako se živjelo, kako se izgledalo, kako se hodalo, smijalo i družilo.
