Danas Komižani slave blagdan sv. Nikole, zaštitnika putnika i pomoraca, svog dragog svetoga Mikule — a otok Vis ponovno diše u ritmu stoljetne tradicije koja ne prestaje već više od osam i pol stoljeća. Ove godine u Komižu je pristigao brod iz donje Neretve, dar zemlje i ljudi čiji je život oduvijek bio vezan za more, ribu i težak rad. Uz brod je stigla i zemlja neretvanskih polja, te sanduci mandarina koje su domaćini velikodušno dijelili na komiškoj Rivi.
Neretvani kažu: „Kuntenti da njihova prljavština gori u Komižu.“ Upravo će ta zemlja danas biti položena uz žrtveni brod — kao znak zahvalnosti sv. Nikoli, ali i kao spona dviju obala koje stoljećima dijeli more, a povezuje isti kruh.
Oganj koji čuva dušu otoka
Uz prve zrake jutra na brdu iznad grada zapaljena je neretvanska lađa. Taj plamen, moćan i neukrotiv, za Komižane je više od običaja — on je blagoslov, molitva i zavjet. Tradicija spaljivanja brodova u Komiži seže gotovo 850 godina unatrag, do samih početaka crkve sv. Nikole.
„Velika je to tradicija. Neki nam se čude da ložimo stare brode, a u Murteru ih obnavljaju... ali to je naš put“, govori nam jedan od čuvara običaja.
Ni ove godine neće izostati čovjek koji je postao gotovo simbol cijelog obreda — Nikola Božanić, koji brodove sv. Nikoli pali već desetljećima.
Nikola Božanić: Osjećaj je bio nevjerojatan
„Štovanje svetog Nikole staro je koliko i samo mjesto. Ove godine događaj je bio posebno svečan jer su Neretvani donijeli svoju lađu, a prvi put nakon dugih 27 godina ponovno smo je potezali na ruke – od Komune do crkve svetog Nikole. Nije bilo lako, ali osjećaj je bio nevjerojatan, kao da se vratila tradicija koja se godinama gubila.”
Božanić kaže da je kao šestogodišnjak prvi put sudjelovao u potezanju, a danas, gotovo tri desetljeća kasnije, ponovno je proživio istu emociju.
"To je poseban adrenalin. Ovdje se ne pali samo neretvanska lađa, nego i pasara s Visa — brod koji je prije pet godina darovao Marko Roki i koji je sada došao na red. U 10 sati palimo brod uz sirenu, zatim slijede procesija, misa i onda zajedničko druženje."
Povijesna veza
Između Komiže i Neretve postoji povijesna veza, a ovogodišnji brod to posebno potvrđuje.
„Zanimljivo je da je ovu neretvansku lađu gradio Ante Bakica — isti majstor koji je radio repliku Falkuše Comeza-Lisboa. To je velika simbioza. Nadam se da će Neretvani dolaziti i dalje, a da ćemo i mi uskoro s Falkušom na njihov maraton. Bakića je jedan od posljednjih pravih kalafata — i po meni jedan od najboljih koje imamo."
Oganj koji čuva more, brod i čovika
Na komiškom groblju čeka još dvanaest brodova koji će jednog dana završiti u Mikulinom ognju. Tako tradicija diše i dok brodovi nestaju — ostaje duh.
Komiža će danas još jednom pogledati prema sv. Mikuli kroz dim i plamen, zahvaliti za more koje hrani i za život koji traje.
A oganj - on će, kao i uvijek, čuvati dušu otoka.
