Dočekao je Split dostojno i radosno međunarodno priznanje Republike Hrvatske. Već pri kraju prosinca 1991., kada je Njemačka najavila priznanje Hrvatske, koje će stupiti na snagu 15. siječnja 1992., najavljena je i uspostava diplomatskih odnosa.
Dva ključna datuma hrvatske državnosti: Od međunarodnog priznanja do mirne reintegracije Podunavlja
Posebno su radosni bili hrvatski branitelji – bojišnica je tada bila na nekih četrdesetak kilometara udaljena od Splita. Grad je u jesen 1991. napadan iz vojarni i s mora, sve dok 15. studenoga 1991. hrvatski branitelji nisu obranili Split od napada agresorske JNA te izvojevali pobjedu u Bračkom kanalu.
A slavilo se tog 15. siječnja 1992. Naša domovina konačno je bila međunarodno priznata. Prepuna je bila splitska Pjaca u večernjim satima.
Priređen je i koncert, a mi smo nazvali organizatora, poznatog splitskog estradnog menadžera Ivicu Bubala: "Koncert smo organizirali Hrvatska glazbena mladež i ja. Sve od Voćnog trga prema Pjaci, sve one uličice – sve je bilo puno dvije, tri ure ranije. Bilo je, sjećam se, 12 izvođača; neke smo morali i odbiti, koliki je bio interes za nastup, naravno besplatan. Nastupili su, između ostalih, koliko se sjećam: Daleka obala, Matko Jelavić, Ivanka Luetić, Nenad Vetma, ona mala Željana Bralić i Kris Galiot s pismom 'Rodila me majka Hrvatica' – oni su bili jako dobro primljeni. Onda je na binu izašao Marko Perković Thompson; došao je direktno s bojišta i 17 puta zaredom otpjevao 'Čavoglave'. Jedno četrdeset minuta trajao je taj Thompsonov set.
Puno sam koncerata radio u životu, ali nikad nisam vidio tako ozarena lica ljudi. Pitate me jesam li u karijeri tako nešto doživio – ma nitko na svitu tako nešto nije doživio. I sad se naježim kad se sjetim te večeri ispunjene ponosom, srećom i zahvalnošću našim hrvatskim braniteljima."
Danas se i na društvenim mrežama dijeli snimka oduševljenja i masovnog okupljanja na splitskoj Pjaci.
