Prošla su dva i pol mjeseca od noći u kojoj je nestao mladi Splićanin Matej Periš. Potraga u Srbiji i dalje traje. Njegov otac Nenad više od 70 dana probdio je u Beogradu i učinio sve da dođe do istine.
Matejev nestanak i Nenadova snaga i ljubav pokrenuli su ono dobro u ljudima, srušene su granice, ujedinile su se dvije crkve i povezala dva naroda.
- Prošlo je skoro dva i pol mjeseca, 70 i nešto dana znamo. Znamo da je Matej iz lokala izašao 31.prosinca 1 sat i 41 minutu i da je nakon toga otišao putem prema gore, da je nekoliko puta zaustavljao taksi, da je došao do restorana Sava Nova i da je u blizini Save zadnji put viđen. Nakon toga ga više nije zabilježila niti jedna kamera niti imamo saznanja da ga je netko od prolaznika negdje vidio. Bilo je dojava, ali to su sve bile krive činjenice. Telefon koji je on koristio zadnji put signal pustio je kod Velikog ratnog ostrva dva i pol sata nakon što ga je kamera vidjela kod Sava Nove, ispričao je za Labirint HTV-a Nenad Periš, Matejev otac.
Periš dodaje kako se i dalje ne zna je li Matej ušao u vodu i gdje se on sada nalazi.
- U trenutku kada je izašao iz Gotika ostavio je svoju jaknu što nam je svima bio dovoljan pokazatelj da je imao namjeru da se vrati da se pridruži svom društvu, kazala je Jelena Paunović, novinarka i urednica, Telegraf.rs.
Potraga za Matejem traje cijelo vrijeme. Nenad je u kontaktu s MUP-om Srbije.
- Sada je koncentracija s obzirom na činjenice na vodi, kako rijeci Savi tako i Dunavu. Znam da su obaviještena i ministarstva u drugim susjednim zemljama kroz koje protiče Dunav. Druga stvar, što je meni također važno i što mi daje nadu da neće biti samo voda u pitanju, su i dojave koje MUP Srbije službenim putem dobiva od svojih policijskih postaja gdje ljudi dojavljuju određene stvari - da su možda vidjeli da je negdje viđen, da postoje neki drugi tragovi, rekao je Nenad Periš.
Paunović se prisjetila intervjua s Matejevim ocem.
- U jednom trenutku mi je rekao: „Ja ću se vratiti s Matejem, sjedio on pored mene ili u kutiji nekoj”. Kako je tekao razgovor, tako sam se ja sve više emotivno povezivala s njim, razmišljajući kao roditelj kako je to kad nestane dijete, kako je to kad svaki dan se budiš samo s jednom željom da ga ugledaš. Pred kraj razgovora osjetila da mi nije dobro, da ću se srušiti. Otrčao je po šećer i vodu i dao mi, rekao: „Nemojte tako, naći ćemo Mateja, nemojte se brinuti. Onda sam se ja njemu ispričavala i otad je on za mene jedan poseban sugovornik. Bit ću najsretnija ako se on sa svojim sinom vrati u Split, poručila je.
- Ja tu uopće nisam bitan. Mislim da je Matej kroz taj svoj pogled, kroz tu svoju sliku koja je izašla tisuću puta u svim mogućim medijima i ta njegova iskrenost, da je u ljudima pobudila taj osjećaj, da su prepoznali tu ljudsku bol i jedno s drugim je napravilo tu neku energiju, prije svega molitvu. Bože, daj da se vrati! To je molitva, bez obzira je li čovjek vjernik ili ne, svi su pomislili isto, kazao je skromno Nenad Periš.
