VIDEO 10.000 ljudi za novu desetku – uz „Ponosni smo kaj si Purger“! Doček Nike Kranjčara bio je neponovljiv dan za povijest splitskog sporta i Hajduka

Na današnji dan 2005. godine Split je priredio spektakularan doček Niki Kranjčaru

23. 1. 2005. u Split je došla nova Hajdukova desetka. Purger, dojučerašnji Dinamov kapetan, ponosni Zagrepčanin Niko Kranjčar. Nije prvi koji je napravio transfer u redove najvećeg sportskog rivala, ali s razlogom su ga tih siječanjskih dana nazivali transferom stoljeća. 

U suzama je napustio voljeni klub, odbio je saviti kičmu pred Mamićevim šikaniranjem, potpisom za Bijele upisao se u povijest

Pokazat će se, ne toliko zbog duljine Kranjčarova ostanka ni zbog sumiranih rezultata, jer ostanak je za ljubitelje splitske momčadi bio prekratak i rezultirao je titulom samo te sezone – a nedugo nakon toga strmoglavim padom klupskih rezultata, nego zbog svega onoga što je Kranjčar značio bijelom puku. Simbol otpora, igrač-metafora, srž svega što se upisuje u pridjev „hajdučki“. Tek što je zakoračio u splitsku zračnu luku, počeli su i šaljivi transparenti poput onoga „Više nisi Niko i ništa – sad si neko i nešto“.

Odbor za doček od 10 tisuća ljudi za novi Hajdukov broj 10

Hajdukovu novu desetku u spektakularnom je dočeku pozdravilo nevjerojatnih 10 000 ljudi. „U trenucima kad sam u nogometno smislu bio jako 'dolje' Hajduk, Split i cijela Dalmacija pružili su mi ruku, na čemu sam im neizmjerno zahvalan i nadam se da ću tu odgovornost znati uzeti na svoja leđa i odužiti se ovim predivnim ljudima“, izgovarao je tada dvadesetogodišnji Kranjčar u Hajdukovu dresu, s bijelom šiltericom na glavi, okružen nepreglednom rijekom navijača oko Poljuda.

Tuđi čovik ipak je saznao…

U Hajduku je Kranjčar u službenim natjecanjima i prijateljskim utakmicama upisao 79 nastupa i 29 golova, mnogo je puta bio jezičac prevage na strani Bijelih i primjer profesionalnosti i požrtvovnosti. I punih 20 godina nakon tog neponovljivog transfera koji je bio nabijen emocijama kao nijedan dotad, Split Kranjčara i dalje doživljava svojim, pritom uvijek imajući na umu onu „Ponosni smo kaj si Purger“. Sve što je neponovljivi plejmejker obećao tog 23. siječnja mašući Torcidi s terase na poljudskom stadionu – ostvario je.

Preuzeo je odgovornost na svoja leđa, odužio se gradu i ljudima i ostao zapamćen kao nogometna i ljudska veličina. I srušio onu hajdukovcima toliko dragu pjesničku mantru „Tuđi čovik nikad neće znati / što to veže dalmatinske ljude.“ Kranjčar nije bio iz bazena popularno znanog kao „naša dica“, ali znao je sve što trebalo za postati klupska ikona. Hajdučkim srcem – uvik kontra.