Na današnji dan 2005. godine Niko Kranjčar je potpisao za Hajduk
Prije točno 20 godina stavljen je potpis na najveći, a ujedno i jedan od najvažnijih, pa i najdramatičnijih transfera HNL-a. Skupini velikana koji su Zagreb zamijenili Splitom i posvetili se u bijelom dresu, među kojima su bili B. Vukas, Papec, Deverić i mnogi drugi priključio se i Niko Kranjčar. Purger, ponosni Zagrepčanin i dinamovac, sin Dinamove legende Cice Kranjčara, najmlađi kapetan Modrih u povijesti promijenio je svoju adresu i boju dresa. Čin je to koji će mu mnogi, usprkos jasnim razlozima i poštivanju svoga identiteta, još godinama zamjerati.
Dinamov izvršni dopredsjednik, danas bjegunac Zdravko Mamić, napustio je klupske prostorije ostavivši s potpisnicima klupskog direktora Damira Vrbanovića. Niko Kranjčar u danima prije transfera desetljeća odbio je saviti kičmu pred klupskim (Mamićevim) ultimatumima i smanjenju plaće. Prethodna godina, 2004., bila je katastrofalna za cijelu Dinamovu momčad, pa i mladog talentiranog Kranjčara, no on se, za razliku od ostalih, preselio na klupu. Mamić je usput igračima srezao plaće, ostali su šutke gledali, a Kranjčar je dobacio: „Smanjite nam plaće, ali smanjite ih onda i sebi, i odštete“, što je izazvalo nevjericu i gnjev među velikim vođama Dinama.
Za Mamića vrijede druga pravila igre
Nepristajanje na režim koji degradira samo jednu stranu bez objašnjenja koštalo ga je ispisnice, javnost je zanijemjela u nevjerici, napose Dinamovi navijači, Hajduk je poslao službenu ponudu za dojučerašnjeg rivala, a trakavica koja je uslijedila za cilj je imala diskreditiranje Kranjčara. Dinamo je ustrajao na tome da Kranjčar napismeno potvrdi da je prelazak u Hajduk njegova želja, želeći time oprati odgovornost sa svojih čelnika koji su svojim postupcima isprovocirali ideju odlaska iz kluba. Igor Štimac, koji je došao pred novinare uoči finaliziranja papirologije, izjavio je da su dobili Dinamov ultimatum da Niko mora do 16 sati potpisati dodatak ugovoru na osnovi kojeg se odriče polovice odštete, no taj dodatak ugovoru po njihovu dolasku na Maksimir nije bio pripremljen pa je uslijedilo mučno čekanje.
„Mi Zagrepčani dopuštamo krivim ljudima da vode klub“
Kranjčar je naposljetku otišao, izjavivši da od Dinama rade privatnu agenciju i da oni, Zagrepčani, dopuštaju krivim ljudima da vode njihov klub. Štimac i Hajduk skupili su 1,5 milijuna eura odštete i pripremili sve za Nikin dolazak. A malo je reći da je otišao nevoljko – ne zato što je podcijenio ponudu Hajduka, Juventusa i ostalih zainteresiranih, nego zato što mu se nije odlazilo iz kluba i grada koji su bili dio njega. I navijači su pokušali utjecati na njegov neodlazak najljućem rivalu, ali Dinamov je vrh bio jasan – na Kranjčara više ne računaju, a mladom je nogometašu kontinuitet bio krucijalan – i zbog sama sebe, i zbog budućih nastupa za hrvatsku nogometnu reprezentaciju.
Niko u suzama, Splićani u pripremama dočeka - „Ponosni smo kaj si Purger“
Niko je suznih očiju otišao za Split. Pred njegovom su kućom dojučerašnji obožavatelji palili svijeće. No ono što će uslijediti nekoliko dana poslije, doček koji će mu navijači Hajduka prirediti i dobrodošlica koju će kao omiljeni splitski Purger osjećati dok je živ, nešto je što je obrisalo suze, što se nije moglo predvidjeti i što se vjerojatno više nikad u nogometnoj povijesti neće ponoviti.
