Već tri dana na srednjodalmatinskim otocima traju kontinuirane oscilacije razine mora koje se vežu uz mikropromjene tlaka zraka. Iza ponoći najjači do sada meteo tsunami pogodio je Velu Luku. Razina mora oscilirala u razmaku od 80 centimetara.
POVEZANI SADRŽAJ:
- Ovakvo što nismo imali već godinama jer traje već puna tri dana. More je ponovno ulazio u pojedine trgovine i kafiće. Nažalost, more mi je ušlo i u prostorije OPG-a. Kada se more povuče, može se pješke s jedne strane uvale na drugu - govori nam Velolučanin Ljubo Padovan.
Kaže da dio stanovnika uz more pomalo strahuje jer ne pamte ovako izraženo i često povlačenje mora.
- Sva dana smo čistili trgovinu, a more je noćas ponovno sve poplavilo. Situacija nikako da se smiri niti nakon tri dana, a to je vrlo neobično. More se izlilo u Studenac, a jučer se cijela trgovina uredila. Daleko je ovo od 1978. kada se razina mora digla dva metra, no svi znamo da je i takav scenarij moguć - rekao je Padovan za Dalmacija Danas.
Meteotsunami nastaje kombinacijom dvije pojave – stojnih valova ili seša i težinskih valova u atmosferi. Seši su tu uvijek, a težinski val se pojavljuje povremeno, no to ne znači da će svaki prolazak atmosferskog težinskog vala izazvati meteotsunami. Atmosferski val se prije svega mora kretati direktno prema zaljevu.
Jadranski seš / meteorološki tsunami
Tsunamiji su pojave koje nastaju kao posljedica seizmičkih aktivnosti (potresi, vulkani). Ipak znanstvenici su uočili da se jedan dio ovih pojava ne može objasniti seizmičkim aktivnostima pa se uzrok morao “potražiti” drugdje. Posvuda u svijetu, pa tako i na Jadranu, zamijećeni su tsunamiji koje potiču atmosferske prilike. Radi se o fenomenu koji uzrokuju putujući poremećaji tlaka zraka. Iako izraz “meteo tsunami” još nije u potpunosti prihvaćen u znanstvenim krugovima, jasno je da ove pojave zaista potiču zbivanja u atmosferi. Od meteo tsunamija razlikujemo seše, poznatije kao šćige.
Šćige su slobodne oscilacije koje nastaju u kanalima i zaljevima kao posljedica naglih promjena vjetra. Meteo tsunamiji nemaju razornu moć “seizmoloških” tsunamija, ali se u svijetu povremeno javljaju i mogu uzrokovati golemu štetu pa i ljudske žrtve.
Kod meteoroloških tsunamija u atmosferi postoje brze promjene u tlaku zraka na relativno malom području. Te su pojave najčešće za vrijeme prolaska fronte ili na rubu olujnih kumulonimbusa gdje je zrak toliko nestabilan da se izrazito mijenjaju polja tlaka zraka i vjetra. Težinski valovi koji tada nastaju mogu dosezati duljinu od nekoliko stotina kilometara. Amplituda spomenutog poremećaja u normalnim okolnostima manja je od 1hPa, ali kod ekstremnih primjera može biti i preko 10hPa.
Atmosferski poremećaj na moru napravi val koji može biti dugačak i 200 kilometara, a visok samo 20 cm. Najteže ga je zamijetiti na otvorenom moru. No, njegovim približavanjem obali visina mu se naglo povećava, a najviše poraste u uskim uvalama i zaljevima. Meteorološki tsunami neće nastati kod svakog prelaska atmosferskog težinskog vala nad nekim područjem.
Bitno je da se rezonancija vala atmosferskog poremećaja poklapa s valovima otvorenog mora, da se val nastao na moru kreće direktno prema zaljevu i da postoje odgovarajući uvjeti na moru uz obalu kao i povoljna topografska obilježja.
U Hrvatskoj je najpoznatiji primjer meteo tsunamija U Veloj Luci 21. lipnja 1978. godine. Raspon oscilacije morske razine dosegao je tada nevjerojatnih šest metara. Toga dana su se oscilacije morske razine mogle vidjeti i u drugim mjestima uz hrvatsku obalu, dok je vodeni val prešao na talijansku stranu nekoliko sati kasnije. More se tada nekoliko puta dizalo i povlačilo poplavivši obalno područje, prodirući u kuće i objekte.
22. kolovoza 2007. godine meteo tsunami je pogodio zaljev na istoku otoka Ista. Toga dana razina mora u zaljevu počela je jako oscilirati, što je dovelo do podizanja razine mora uz obalu za više od 1,5 metara od uobičajene visine mora. Mnoge brodice su izbačene na obalu, more je potpuno poplavilo rivu, trajektno pristanište i sve obližnje podrume i prizemlja. Prema riječima mještana, šteta je bila velika, a vatrogasci su ispumpavali vodu iz poplavljenih objekata.
Ovu pojavu potaknuo je prolazak olujnog kumulonimbusa iznad tog područja, pa je došlo do nagle promjene tlaka zraka i prijenosa energije na morsku površinu. Meteo tsunamiji povremeno se javljaju i u starogradskom zaljevu, kao što je to bio slučaj 2003. godine.
Štete od ovih opasnih pojava mogle bi se smanjiti njihovim pravodobnim predviđanjem. Institut za oceanografiju i ribarstvo u Splitu predlaže projekt “težak” oko pola milijuna kuna koji uključuje postavljanje kontrolnih uređaja na Vis, Korčulu i Hvar. Na taj način ove pojave se ne bi zaustavile ali bi se lokalno stanovništvo na vrijeme moglo alarmirati. U Institutu ističu da žale što još nije prepoznata potreba za davanjem podrške izradi pomorskih prognoza.
