U oluji koja je u srijedu pogodila Zagreb poginuo je 48-godišnji Dario, djelatnik zagrebačkog kafića Dvorište.
Gosti ovog kafića uputili su poruke sućuti njegovoj obitelji. U kafiću stoje lamopioni i knjiga sućuti za omiljenog konobara.
Emotivnu objavu omiljenom konobaru posvetila je i stalna gošća tog ugostiteljskog objekta, Leda Lebaric Jackson.
Njezinu objavu prenosimo u cijelosti.
- Upravo sam saznala da je jedna od dvije poginule osobe konobar iz Dvorišta, kafića koji je ulaz do moje zgrade a gdje godinama skoro svaki dan uživam i kave i gemište. Uz Ružu, koja već mjesec dana ne radi tamo, on je bio lice koje sam s dragošću očekivala.
Pošten. Odan. Pristojan. Strpljiv. Drag. Zajebant sa pravom mjerom. Zgodan. Meni zgodan.
Jednu večer je moj Davor izveo našu Molly u šetnju. Tek je bio dobio dijagnozu MS-a i bio je jako nestabilan na nogama pa nisam nikada bila mirna znajući da bi mogao pasti ako se previše umori ali sam ga ipak tjerala da hoda barem krug oko blokova zgrada. On bi taj krug uvijek započeo od Fijanove ulice i završio ga kod Dvorišta.
Tu večer sam ih bila ispratila i zatvorila vrata kada sam trenutak kasnije čula povike i Molly kako uznemireno laje, potrčala sam prema prozoru i Radi jednog, jedinog palog stabla moje dvorište više nikada neće biti isto koji već gubi ravnotežu i pokušava se nekako održati grčevito se objeručke hvatajući za njega. Nisam se ni snašla i već se tu stvorio Dario. Vjerojatno je, kao i obično, stajao na ulazu u lokal prekriženih ruku, naslonjen na zid, prateći ritam Maksimirske i čavrljajući sa lokalnim gostima koji sjede na terasi.
'Dario jako voli svoju ženu i djecu'
Nije se pravio da ne vidi. Doletio je obuzet ljutnjom radi nepravde i pokušao skitnicu odmaknuti od Davora urlikajući iz petnih žila; Kako te nije sram?! Čovjek je bolestan! Ali ovaj je, iako mršav i visok, bio toliko agresivan i jak da mu je u nagurivanju slomio ruku iako je na kraju izgubio bitku završivši u grmlju. Molly je cijelo vrijeme neprekidno lajala na tog nesretnog stvora. Promatrajući sve sa prozora, bila sam se jako uzrujala ali bila sam mu jako zahvalna kada sam shvatila što je učinio jer se ni ja ni Davor ne bi mogli izboriti sa njime.
Dario jako voli svoju ženu i djecu. Nosio je gips mjesec dana. Mjesec dana nije radio. Nikada se radi toga nije šepurio. Zahvalila sam mu. Nisam ga mogla ni počastiti. Nije dopustio.
'Htjela sam otrčati u Dvorište da se uvjerim da je tamo'
Ponašao se tako da sam često zaboravila na taj događaj. Onda bih se nekada sjetila i ne bih mogla vjerovati da me samo njegova pojava nije svaki puta na taj događaj podsjetila. Nije. Vidjela sam na stranici Bookare objavu o tužnoj vijesti. Htjela sam otrčati u Dvorište da se uvjerim da je tamo i da mu nekako dam do znanja da mi je svaki dan važno da postoji, ali sjela sam i nazvala Ružu.
Potvrdila je. Bila je danas doletila do Dvorišta samo da njega vidi. Nakon sat vremena otišao je po svoju ženu i njenu kolegicu na posao. Dok ih je čekao stablo je palo na auto te je na mjestu preminuo.
Nemam riječi...
Radi jednog, jedinog palog stabla moje dvorište više nikada neće biti isto - napisala je jedna od stalnih gošća Leda Lebaric Jackson.
