U serijalu Kako su nastali splitski kvartovi naš sugovornik je povjesničar umjetnosti i muzejski savjetnik Goran Borčić, jedan od najvećih poznavatelja materijalne i vizualne baštine Splita.
Goran Borčić, povjesničar umjetnosti i muzejski savjetnik, naš sugovornik u serijalu Kako su nastali splitski kvartovi, veliki je poznavatelj oružja, plakata, medalja, značaka, pečatnjaka, fotografija, razglednica i još puno toga. Registrirao je šest svojih zbirki kao kulturno dobro Republike Hrvatske, te je autor stalnog postava nekoliko zbirki oružja.
Bio je autor brojnih izložbi fotografija na temu Splita, a za svoje je sugrađane posebno važan jer je predstavio katalog u tri dijela koji prikazuje Split kroz fotografije. Prvi tom knjiga je Povijest pisana svjetlom: Split od Prisce do Adriane, dok se u sljedeća dva toma knjiga koncentrirao na znanstveno-istraživačke tekstove. Grad Split danas ima 27 gradskih kotareva i ovoga puta obrađujemo Bačvice.
Izvorni naziv uvale Bačvice
Prema tvrdnji našeg sugovornika današnja uvala kupališta nije se ranije zvala Boticelle, kako mnogi pogrešno drže, već se zvala Špalacijuni ili Spalaćuni, vjerojatno po međašima brojnih poljoprivrednih čestica u tom predjelu. Kaže da je naziv vjerojatno relikt od Spalatum iz rimskog vremena. Može se pretpostaviti. Naziv in Spalazulo prvi put se pronalazi u popisu nekih splitskih zemalja samostana sv. Petra u Selu iz 1090. godine, te još nekoliko puta izmijenjen sve do 1793. godine.
Nastanak naziva Bačvice i razvoj prostora
– Može se pretpostaviti da je uvala nazvana Bačvice (Boticelle) odmah nakon izgradnje Katalinićevih kuća na poluotoku, tj. otvorenjem Košćinina javnog kupališta u uvali. Područje Bačvica u drugoj polovici 17. stoljeća je odijeljeno od Katalinićeva briga bedemima od kojih se neki ostaci vide i danas. Predio Bačvica, nekada zasađen vinogradima, sve do polovice 20. stoljeća bio je predgrađe Splita.
Kupalište i prve navike kupača
Ta najljepša splitska uvala je još od 1891. godine pretvorena u javno kupalište koje je to ostalo do današnjih dana s vremenom mijenjajući izgled i sadržaje. Prvi kupači još prošlog stoljeća bili su članovi obitelji koje su u blizini kupališta sagradile svoje kuće. Ostali Lučani su se kupali kod nekadašnjeg brodogradilišta Buj kada je more još gotovo doticalo današnju Radovanovu ulicu.
Početkom prošlog stoljeća kupačice su nosile duge, modre kostime od debele tkanine koji su dosezali do ispod koljena. Žene su vrlo rijetko išle na kupanje, a ako bi i išle to su radile obično poslijepodne kada bi popustila žega. Izbjegavale su sunce jer su čuvale bjelinu puti. Brojne nisu znale plivati, pa bi uglavnom sjedile u plićaku.
Kupališta, nevremena i nova izgradnja
Nakon što je 1905. kupalište uništeno u jakoj lebićadi, Košćina je uredio novo veliko kupalište s dvokatnom kupališnom barakom, mulom, s po 30 kabina na svakoj strani. Po sredini je visoka ograda dijelila kupalište na ženski i muški dio. I ovo kupalište je uništeno u velikom nevremenu 1915. godine.
Veliku ulogu u razvoju plaže Bačvice imalo je istoimeno društvo Bačvice koje je 1930. godine zasadilo brojno južno raslinje i postavilo klupe, a tri godine kasnije se na Sunčanici počela razvijati galerija palmi u obliku amfiteatra. U sadnji palmi, oleandara, kaktusa, aloja, cedrova, jasena, borića, čempresa i lovora pridružili su se i vlasnici zemljišta.
S vremenom su u more postavljeni trampulini za skakanje, te splavi. Krajem 1937. započela je izgradnja novoga betonskog kupališta čija replika danas postoji. Svečano ga je otvorila okupacijska talijanska vlast 19. srpnja 1941., predstavljajući ga kao svoj projekt.
Sport, kultura i picigin
Borčić navodi da je uoči Prvog svjetskog rata područje kupališta i predio oko njega postalo središte važnih sportskih, ali i turističko-ugostiteljskih i kulturnih sadržaja s brojnim hotelima i restoranima. Na tom području se nekada nalazila crkva sv. Petra starog, dok je još i danas u funkciji crkva sv. Klare.
Tridesetih godina prošlog stoljeća zimsko kupanje je u Splitu postalo moda. Prije, a posebno nakon Drugog svjetskog rata, u plićaku Bačvica se igra picigin, ističe Borčić i nastavlja da je loptica tada bila napravljena od dvaju odrezanih i zalijepljenih komada stare automobilske gume.
Igrao se u uskome kolu, na dubini do koljena i sa šest do deset sudionika, a lopta bi nekada u zraku znala ostati i do pola sata. Osim picigina na Bačvicama se igrao i još jedan izmišljeno tipično splitski sport – neka vrsta ragbija koji se igrao rukama, nogama i glavom u plićaku.
Klubovi, kino i urbanizacija
Krajem 1928. godine osnovan je Željeznički teniski klub Split, a devet godina kasnije i drugi klub Marjan. Na mjestu dijela današnjeg parka poviše kupališta 1924. godine gradi se nogometno igralište JŠK Borca, kasnije RNK Split. U svibnju 1948. godine otvoreno je Ljetno kino Bačvice u sklopu kojeg se jedno vrijeme nalazio i restoran.
Na području Bačvica je 1962. godine, nakon dugo godina gradnje, otvoren 50-metarski neboder Koteksa koji ima 298 stepenica i dva lifta. Zanimljiv je i podatak da je na mjestu današnje knjižnice Marka Marulića bio park na kojem su prvi radovi počeli 1954. godine.
