U Žrnovnici, malom mjestu nadomak Splita, okupili su se šahisti, prijatelji i obitelj kako bi u ozračju sjećanja i zahvalnosti odali počast Marinu Amižiću, velikom zaljubljeniku u šah čiji je život ostavio dubok trag. U njegovu čast okupilo se dvadeset šahista koji su s njim dijelili šahovsku ploču i brojne trenutke prijateljstva i sportskog nadmetanja, čuvajući uspomenu na čovjeka koji je obilježio svoj Split i Žrnovnicu, kao i ljude oko sebe.
Program obilježavanja započeo je šahovskim susretima u kojima su sudjelovali igrači koji su ga osobno poznavali i dijelili s njim dugogodišnju ljubav prema šahu.
Šah kao prozor u svijet
Marin Amižić bio je slijep od jedanaeste godine života, no invaliditet ga nikada nije zaustavio u tome da živi aktivno, ispunjeno i dostojanstveno. Školovao se u Centru Vinko Bek u Zagrebu, gdje je i zavolio šah, igru koja će ga pratiti kroz cijeli život.
Za Marina šah nikada nije bio samo igra. Bio je to prostor ravnopravnosti, mjesto na kojem su nestajale razlike i u kojem se osjećao jednak svima drugima. Upravo kroz šah putovao je, upoznavao ljude, stvarao prijateljstva i ostao aktivan do duboke starosti. Osim šaha, bavio se i kuglanjem te golbalom, no šah je ostao njegova najveća strast i jedan od najvažnijih dijelova njegova života.
Želja obitelji bila je da se uspomena na Marina sačuva upravo na način koji bi njemu bio najdraži, za šahovskom pločom i među ljudima koji su ga poznavali.
- Hvala vam stvarno što ste došli, jer nam to jako znači. Mom didi je godišnjica smrti i htjeli smo to obilježiti na ovaj način, baš kako bi on htio uz šah, uz soparnik, pršut i sir, čime ćemo vas sve počastiti kasnije.
Ja sam imala priliku odrastati uz didu za kojeg, kada ljudi prvi put čuju, kažu da je invalid i pitaju se je li nesposoban za ovo ili ono. Ali ja sam imala priliku odrastati uz stvarno jakog i jako posebnog čovjeka.
Na neki način naučila sam cijeniti sve lijepe stvari, ali i nositi se s onim manje lijepim stvarima u životu.
Tako da, evo, još jednom svima veliko hvala i da otvorimo ovo druženje uz šah, koji je za mog didu bio svjetlo u njegovom tamnom životu - kazala je u uvodnim riječima unuka Andrea Alujević.
Šahovski savez Splitsko-dalmatinske županije odao je priznanje pokojnom Marinu Amižiću, velikom zaljubljeniku u šah i dugogodišnjem promicatelju šahovske igre. Posthumno priznanje njegovoj su kćeri Željki i unuci Andrei uručio predsjednik Saveza Božo Mišković.
Potom je nekoliko prigodnih riječi uputio okupljenima.
- Pozdravljam kolege šahiste, s kojima sam se kroz pripreme za ovo obilježavanje bolje upoznao, kao i samog gospodina Marina.
Drage dame, dragi šahisti i poštovani gosti, došli ste danas ovdje s lijepom namjerom i u znak sjećanja na našega Marina. Želio bih vam uputiti iskrenu zahvalnost i priznanje što ste se okupili na današnji dan kako bismo odali počast svemu onome što je volio i čemu je bio posvećen.
Hvala vam na tome i hvala još jednom svima što ste došli, zajedno s njegovom kćeri, unukom, prijateljima i svima nama koji smo ga poznavali, kako bismo obilježili ovaj dan, prisjetili se našega Marina i sačuvali uspomenu na njega - rekao je Mišković.
U nastavku programa održano je druženje uz prisjećanje na Marina i trenutke koje su mnogi s njim dijelili za šahovskom pločom.
