VAROŠ PUN POVIJESTI U Biserovoj ulici živio je Milan Kovačić, posljednji splitski težak

Dida Milan je u polju bija sve dok nije umra. Polja su bila na Dragovodama i na Mejašima, gdje je sada crkva – kazuje nam njegov unuk Goran Torlak


Kada smo se dogovorili da ćemo početi raditi reportaže o poznatim splitskim ulicama, a ne samo kvartovima, budući je to preširok pojam, palo nam je napamet da među njima svakako nastavimo priče iz Varoša. Jer, iz starog splitskog kvarta već smo donijeli dosta priča, a to je samo malo dio onoga što ovaj gradski kotar može ponuditi.

– Nekoliko smo dana proveli stoga u Biserovoj ulici, razgovarali s tamošnjim stanarima, te fotografirali. A u njoj smo doznali priče iz splitske povijesti, to došli do privatnih arhiva s fotografijama njihovih aktera, te njihovih predaka. Te doznali itekakvih zanimljivosti.


S malenog trga u Biserovoj ulici stoga smo se zaputili u dvor koji se nalazi na broju 3. I u njoj pronašli izuzetne sugovornike. To su Milena Torlak, rođena Kovačić, i njezin sin Goran, koji je ovdje odrastao, dok se nije oženio Sandrom i promijenio boravište. Dakako,stigla su i djeca, sin Marin i kćerka Antonela.

– Mi smo ovdje svakodnevno – kaže nam Goran Torlak, koji je taman s majkom Milenom evocirao uspomene iz djetinjstva.

Uz pokojnog oca Ivana, Goran se još sjeća i djeda Milana, oca mame Milene. Djed Milan Kovačić bio je težak koji je svakodnevno išao u svoja polja na istoku grada. Jer, u Velom Varošu, gdje se nalazi Biserova ulica (nedaleko od zgrade Hrvatskog narodnog kazališta), mahom su bili težaci, dok su ribari bili na Matejušci, te u Penićevoj i Borćićevoj ulici.

– Dida Milan je bija posljednji splitski težak. On je u polju bija sve dok nije umra. Polja su bila na Dragovodama i na Mejašima, gdje je sada crkva. Na Dragovodama su bila ispod Visoke, to je tamo gdje je Elektrodalmacija i Vodovod.

Koliko još ovdje, u Biserovoj ulici, ima obitelji koje ovdje žive?

– Pa, od pravih Splićana, još ima Reića – u razgovoru je i Milena Torak. Te dodaje:

– I to je to, što se tiče pravih splitskih obitelji. Inače, ovdje od starih familija nije bija više nitko. Bija je pokojni pradida Ante, ima je sinove Duju, Marina i Vinka Kovačića, on je od moga oca strica,te dvije kćeri, Nikolinu i Rožu. U davna vremena su svi ulazili od Kovačićeve ulice – sjeća se gospođa Milena.

– Ali, pogledajte mi dida Milana, na ovim fotografiijama. Na jednoj je dok je  išao u kovača Bašića, iza realke, jer ovdje iza je prije bila kovačija, bio je tu kovač Bašić – pokazuje nam crno bijele fotografije, koji su, kažu i Goran i njegova mama, pravi dokumenti.

 

Naročito što se sve odvijalo u Biserovoj ulici, u kojoj je prije bilo pravog života, a odavde su starosjedioci mahom odselili, dok su prostori, također mahom, uglavnom pretvoreni i apartmane i hostele. Jer, i u Biserovoj ulici uglavnom se ponavlja splitska, i ne samo splitska priča – ‘ajmo živit od turizma i  ugostiteljstva,  industrije ionako nema, a pomoraca je sve manje’.

‘Mi smo bili Kovačić Pavline’

– Davnih godina ovdje je bio vrt, a nama je ulaz bio iz Kovačića ulice. A i prezime je Kovačić, od pokojnog dide – kazuje nam Goran Torlak, a njegova mama Milena dodaje:
– Mi smo bili Kovačić Pavline, to je zato jer smo mi rođeni u Palminu ulicu, a došli smo živit u Biserovu ulicu. Zato smo bili Pavlinovi…

– Druge familije su imale polja di je bivša Jugoplastika bila, tu su imali polja – dodaje joj sin Goran:

– A mi smo polja imali na Mejašima, i još smo imali ispod Kamena, tamo još imamo jednu zemlju. Tu se samo kosila trava za konja. To je još naše, Kosila se tu trava za konja, i koze je baka tu držala, i pas je uvik tu bija – kazuje nam Goran i pokazuje fotografiju  na kojoj sa didom Milanom Kovačićem 1982. iz Varoša idu put polja na Visokoj. Te dodaje:

– Što se tiče pravih Splićana, u Biserovoj ulici nema više nitko. Od starih prezimena tu su još bile Lokice, a jedan od njih je bio bačvar. Većina ostalih su bili težaci.

Kuća u Biserovoj ulici je adaptirana 1970. na 1971. godinu. Milena Torlak prisjeća se kako je prije Biserova ulica bila puna života.

Tonči Kolombatović je imao brijačnicu u Varoši, išao bi po kućama i brijao. On je radio i u Toplicama, svaki dan je dolazio kod nas, bio rođendan ili neka druga fešta. Otišao bi u ‘Mate Jere’, kupija bi porciju tripica, i onda bi marendali, to je  tada bija đir. E, onda smo živili, eeee… – kazuje nam Milena Torlak.

– A ovo je Šime Reić, on je bio zvonar u crkvi svetoga Križa, a otac mu je bio picaferaj, šta je palija ferale. Sa dva pasa, dolazio bi kod nas – sjeća se Goran Torlak. S tko je ovo?pitamo za čovjeka na još jednoj jednoj crno-bijeloj fotografiji.

– Branko Kovačić mi je polubrat. Jer, dida se, kad je moja baba File umrla, ponovno oženija, i onda je u braku dobio Branka i kćer. A njega su 1944. godine zaklali četnici u Grahovu, tamo je uklesano i njegovo ime. U Zrinsko-frankopanskoj je imao ploču, a onda je i početkom devedesetih skinuta. Mnogo toga se tada razrušilo, a mnogo se u ovim vremenima izgradilo za boljitak Splita i Hrvatske. Šta se ovo radi?  Sve ruše, a ništa se ne gradi! Ja sam Hrvatica, i volim svoju Hrvatsku, ali došlo je da moramo obisit pločicu  pedigrea, i govoriti: ‘Ja sam Hrvat, ja sam Hrvatica’. Ja sam ka dite išla u Rivu autobusom na dva kata, i tak sve do polja, autobusom. I onda sam sa svojim ocem u polju tukla nosom u zemlju, a šta sam dobila? Trebala sam dobit stan, došao je nesretni rat, a ja ništa nisam dobila. Jedino, šta imam ovo kuće ovdje. Dvi iljade kuna penzije sam dobila… – kazuje Milena Torlak, a njezin sin Goran će:

‘Samo da ne zjape prazni dvori..’

– Što ćemo, mama, sada o tome, kad promijenit ništa ne možemo. Sada nam je bitno samo da ostane i ovo malo ljudi u Biserovoj, da ne zjape prazni dvori kao onaj predivavni na adresi Biserova 12, a predivnom kućom. Jer, srećom, tu je u blizini i crkva Sv. Križa, pa se nadam da neće baš sve zamrijeti.

Kao ni ona, posljednja živa česma ispod crkve Sv. Križa, ispod koje svakog ljeta rade fešte, pa čak i koncerti, te se nadamo da će tako biti i ubuduće –  kazuje nam za kraj naše reportaže Goran Torlak.

Moja reakcija na članak je...
Vau
0
Haha
0
Hagić
0
Hmmm
0
Plač
0
Grrr
0
Molim?
0

1 KOMENTAR

  1. je došle rvatine i skinile ploče onih koji su se tukli protiv četnici,stavili ploče ovima šta su skupa sa četnicima ubivali one koji su se tukli protiv četnici,a ako se kogod pobuni proglase ga četnikon!nevjerovatno koji idioti odlučuju o ulicama i spomenicima ovoga grada,koji debili vladaju gradon

Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime