"U braku sam doživljavala više vrsta nasilja. U početku su to bile uvrede, kasnije se intenziviralo u prijetnje smrću i sakaćenjem, fizičko nasilje, u trudnoćama je bilo sve gore. Ja sam ostajala jer sam mislila da će se on promijeniti. To je trajalo skoro šest godina dok jedna osoba nije prijavila policiji", ispričala je žrtva nasilja iz Splita za 'Dobro jutro, Hrvatska'.
Odlučila je nakon toga potražiti psihološku pomoć.
- Osoba koja je vidjela što se događa, rekla mi je da po službenoj dužnosti mora to prijaviti jer se radi o teškom nasilju. Da ta druga osoba nije prijavila nasilje koje sam proživljavala, ja sama ga ne bih prijavila. Djelovanjem drugog odgovornog pojedinca u društvu moj život se promijenio i ja više nisam žrtva nasilja - kazala je ona.
Pozvala je sve potencijalne svjedoke nasilja da ne zatvaraju oči i ne okreću glavu jer se radi o problemu koji se tiče svih nas.
- Nasilje je problem društva, a ne pojedinca. Svako nasilje treba prijaviti. Djeca koja proživljavaju nasilje od ranog djetinjstva, često će imati veću toleranciju na nasilje kad odrastu, tako mogu postati žrtve, ali i nasilnici. Apeliram na odgovornost društva - rekla je.
Istaknula je kako nisu žrtve te koje se trebaju sramiti nasilja, već treba posramiti počinitelje i one koji ih podupiru svojom šutnjom.
U njezinom slučaju, institucije poput policije, Centra za socijalnu skrb i udruga, dobro su reagirale i pružile joj svu potrebnu pravnu i psihološku podršku koju nije dobila od obitelji.
- Ja sam imala sreće, ali upravo zbog toga što je to netko prijavio. Da nije prijavio, ništa se ne bi znalo, nasilje bi se događalo, tu su bila i djeca, i to bi sve bilo tragedija s više žrtava - rekla je.
'Držat ću oči širom otvorene' naziv je kampanje Europske komisije o pravima žrtava nasilja koja se provodi u 10 država EU-a. Cilj kampanje je potaknuti i osvijestiti članove obitelji, prijatelje i širu okolinu da prepoznaju žrtve te im pomognu prijaviti nasilje.
- Dijapazon žrtava je jako širok. U Hrvatskoj je EK stavila naglasak na djecu žrtve nasilja, na žrtve izravnog fizičkog nasilja, ali i pojačali smo osvješćivanje o žrtvama LGBTQ nasilja jer je to dimenzija u kojoj primjećujemo porast. Nova dimenzija kampanje je da osnažuje ne samo žrtve, već i sve koji primijete nasilje - rekla Andrea Čović Vidović, voditeljica medija za Europsku komisiju u Hrvatskoj, gostujući u emisiji 'Dobro jutro, Hrvatska'.
Podaci govore da jedan od četiri Europljana svake godine doživi neku vrstu nasilja, ali se to vrlo rijetko prijavljuje.
- Mnogo je razloga zašto se ne prijavljuje i svaki je validan. Najčešće što na našoj liniji čujemo je da se žrtve boje, da ne znaju što očekivati nakon što prijave nasilje, nekad ni ne znaju gdje mogu prijaviti nasilje ili nemaju povjerenja u institucije zbog nekih ranijih iskustava ili iskustava svojih bližnjih - rekla je Maja Štahan glavna koordinatorica linije Udruge za podršku žrtvama i svjedocima.
Štahan je rekla kako im se dosta javljaju i mlađi ljudi, ali puno više osobe starije od 30 godina.
- Ova kampanja je važna da osvijestimo mlađe ljude da postoji podrška i pomoć i da mogu prijaviti nasilje koje su proživjeli, dodala je Štahan.
Čak 51 posto ispitanika u Hrvatskoj ne zna da su žrtve kaznenih djela u EU zaštićene posebnim pravima.
- Tek jedna trećina zna koja su to točno prava. Bitna dimenzija je pravo na informiranje, pravo na zaštitu i podršku, pravo na pristup pravosuđu i pravnoj pomoći - rekla je Čović Vidović.
Odabirom zemalja koje sudjeluju u kampanji, EK je signalizirala gdje je situacija najalarmantnija - poput Bugarske, Češke, Mađarske, Poljske, Slovačke, Hrvatske koja se nalazi negdje pri sredini ljestvice.
Tko god ima saznanja, treba prijaviti nasilje - policiji ili Državnom odvjetništvu, a ako nemaju informacije gdje mogu prijaviti uvijek mogu nazvati nacionalnu liniju na besplatan broj 116-0006.
- Broj prijava protiv počinitelja raste kao i osviještenost ljudi o njihovim pravima, što se vidi kroz povećani broj poziva na našoj liniji - kazala je Štahan.
Željka Barić, ravnateljica doma za žrtve obiteljskog nasilja Duga Zagreb, rekla je kako žrtvama pružaju sklonište i savjetovalište.
- Žrtve često znaju doći u savjetovalište, žele ostati anonimne, nisu spremne prijaviti, a ono što ispričaju je za prijavu. Ako se radi o brutalnom nasilju, bez obzira na njihovu molbu, mi to moramo prijaviti. Na sreću, nije to toliko često - istaknula je Barić.
Žrtve na smještaju u skloništu, dodala je, češće su žrtve brutalnog nasilja.
- Muškarci također mogu biti žrtve obiteljskog nasilja. Kao i žene mogu se naći u situaciju da imaju gdje otići u smislu prostora, ali nemaju zaštitu i sigurnost u tom prostoru - rekla je Barić.
Kod starijih osoba, također dominiraju žene kao žrtve.
- Ono što je često zastupljeno kod starijih je zanemarivanje od strane članova obitelji, koje nekad preraste u zlostavljanje. Tko su počinitelji? U 30 posto slučajeva je to partner, sin u 18 posto slučajeva te kći u 14 posto slučajeva i drugi članovi obitelji poput unuka, rođaka - otkrila je Barić.
