Dok Split proživljava vrhunac proljetne vreve, obilježen krizama, pričestima i prvim nautičarima, restoran Zrno Soli u ACI marini proteklog je vikenda nalikovao je na scenu iz prestižnih hollywoodskih filmova.
U "prazniku za oči i nepca", kako to opisuje vlasnik restorana Ivo Vrdoljak, Split je ugostio dvije istinske svjetske legende koje su se, sasvim slučajno i pod pseudonimima, našle u isto vrijeme na istom mjestu.
U nastavku donosimo detalje uzbudljivog vikenda, susret filmskog titana i rock ikone, ali i Vrdoljakova promišljanja o gorućim pitanjima hrvatskog turizma, cijenama, važnosti autohtone namirnice, radnoj snazi i potencijalu Dalmatinske zagore.
Vikend iz snova: Hollywood i heavy metal u splitskoj marini
Posebno ih je oduševio i priznati hrvatski glumac Janko Volarić Popović, koji je također bio među gostima restorana Zrno Soli. Ekipa restorana, kaže Vrdoljak, bila je impresionirana njegovom jednostavnošću i srdačnošću, pa je tako ovaj vikend u splitskoj marini dobio i snažnu domaću glumačku notu.
"Bila je to subota kao iz najljepših filmova, onaj pravi 'špica-osjećaj' koji inače vežemo uz sredinu srpnja", započinje priču Ivo Vrdoljak.
Restoran je, kaže, bio ispunjen do posljednjeg mjesta, a atmosfera je podsjećala na najjače turističke dane.
"Restoran je doslovno gorio, bio je pun do posljednjeg mjesta. Imali smo dvije rezervacije pod pseudonimima – dvije svjetske legende koje su se našle u našem malom Splitu, a da zapravo nijedna strana nije znala za drugu", govori Vrdoljak. S jedne strane restorana sjedio je legendarni John Malkovich, a s druge frontmen grupe Iron Maiden, gospodin Bruce Dickinson.
"Više ne govorimo samo o proslavljenom američkom glumcu, nego o čovjeku koji s ponosom ističe svoje hrvatske korijene. Osobno sam svjedočio, bio sam na manje od metra od njega, kad je ponosno kazao da mu je djed Hrvat i da ponosno nosi hrvatsku putovnicu. Naježio sam se u tom trenutku", otkriva vlasnik restorana Zrno Soli.
Posebno ga je, kaže, dojmila Malkovicheva jednostavnost. "A kakav je čovjek? Izuzetno jednostavan. Uz njega se odmah osjećate ugodno, kao da ste u svojoj kući, a ne u društvu hollywoodske zvijezde", dodaje Vrdoljak.
"Amazing and fantastic": Od jaja u šest boja do velebitskih škampi
Ljude uvijek zanima što takve veličine jedu, a Vrdoljak ističe kako tajna restorana Zrno Soli leži u domaćoj, autohtonoj namirnici.
"Svi su ludi za našim domaćim jajima u šest-sedam boja. Iako smo mi priznati riblji restoran, inzistiramo na namirnicama s obližnjih OPG-ova. Kad vide to bogatstvo prirode, svi redom, pa tako i Malkovich, govore: 'Amazing, fantastic, nikad viđeno!'", kaže Vrdoljak.
S druge strane, Bruce Dickinson imao je vrlo jasan zahtjev. "Obožavam škampe i molim vas, neka mi oni budu glavno jelo", rekao je, prepričava Vrdoljak.
U Zrnu Soli za njega su pripremili velebitske škampe, namirnicu na koju su posebno ponosni.
"Poslužili smo mu naše velebitske škampe koje nam nabavlja ekipa Torcida Povile iz malog mjesta kod Novog Vinodolskog. Čovjek je doslovno ustao i zapljeskao! Rekao je da nikad bolje škampe u životu nije jeo i da će cijelom svijetu pričati da su najbolji škampi u Zrnu Soli. To je ona odgovornost o kojoj uvijek pričamo – ponuditi gostu najbolje što naše more daje", ponosan je Vrdoljak. Uz vrhunske škampe, Dickinson i njegova supruga uživali su i u hrvatskom "KNEBU Pinot Noiru (Pinoar)" vinarije K nebu, s 900 metara nadmorske visine. Time je splitski restoran, kaže Vrdoljak, još jednom imao priliku svjetskim klijentima predstaviti vrhunska domaća vina.
O turizmu i cijenama: "Gost ne pita za cijenu ako dobije doživljaj"
Vrdoljak se osvrnuo i na aktualne apele ministra turizma Tončija Glavine o smanjenju cijena.
"Razumijem ministra i smatram da je rekao ono što je ispravno u kontekstu krize. Gorivo je poskupilo onom malom čovjeku koji dolazi kod nas na odmor i mi moramo naći način da ponudimo vrhunski proizvod, a da ne idemo u nebo s cijenama", govori Vrdoljak.
Smatra kako hrvatski restorani dio rješenja mogu pronaći u domaćoj i dostupnijoj namirnici, osobito u plavoj ribi.
"Pobornik sam toga da restorani forsiraju plavu ribu – ona je vrhunska, zdrava, a cijena joj je u nabavi povoljnija. Mi u 2025. nismo dizali cijene, a nećemo ni u 2026. godini. Naše su cijene na razini 2024.", poručuje Ivo Vrdoljak.
Uspoređujući Split s drugim svjetskim destinacijama, poput Milana ili Dubrovnika, Vrdoljak ističe da cijena sama po sebi nije problem ako gost zauzvrat dobije cjelovit doživljaj.
"U milanskoj Galeriji Vittorio Emanuele ljudi su spremni platiti znatno više zbog doživljaja i glamura. Mi imamo taj doživljaj – Bog nam je dao ovakvu prirodu i pogled, a OPG-ovi nam daju namirnicu koju stranac nigdje drugdje ne može probati. Kad je gost prezadovoljan, on ne pita za cijenu", kaže Vrdoljak.
Posebno se osvrnuo i na rasprave o cijenama kave u Dubrovniku. "A što se kave tiče – u Dubrovniku na Stradunu kava treba biti 10 eura. To je prestiž", poručuje.
Problem radne snage i prenapučenost ugostiteljskim objektima
Za kraj, Vrdoljak je uputio poruku kolegama i struci, ističući kako je ključ u odgovornosti, boljoj organizaciji grada i jasnijoj viziji razvoja.
"Imamo problem s radnom snagom jer imamo previše ugostiteljskih objekata. Splitu treba analiza: koliko nam treba restorana, a koliko kulturnog sadržaja i retaila. Kada bi se to ograničilo, riješili bismo i problem manjka radnika i poboljšali ponudu grada", smatra Vrdoljak.
Naglašava da se ozbiljan turizam ne može graditi samo na broju otvorenih objekata, nego na kvaliteti, odgovornosti i razumijevanju namirnice. "Najvažnije je biti odgovoran prema sebi, kolegama i gostu. Moramo znati što kupujemo i kako tu namirnicu pretvoriti u proizvod koji će biti prepoznat kao najbolji na svijetu", zaključuje Ivo Vrdoljak.
Dalmatinska zagora kao hrvatska Toscana i završna gastro poruka
Vrdoljak pritom posebno ističe i potencijal Dalmatinske zagore, za koju smatra da može postati hrvatska Toscana.
"Dalmatinska zagora može postati hrvatska Toscana, ali da bi tako bilo netko se mora baviti i uzgojem hrane i u tome leži spas... Za sve nas", poručuje Vrdoljak. Upravo u toj rečenici sažima se njegova vizija turizma i prava gastro poruka: manje površnog glamura, više domaće proizvodnje, više odgovornosti prema prostoru i više autentične hrane koju gost ne može doživjeti nigdje drugdje osim ovdje.
