U samom srcu Dioklecijanove palače, tik uz Peristil, nalazi se jedna od najfascinantnijih antičkih građevina u Hrvatskoj – nekadašnji Jupiterov hram, danas poznat kao krstionica svetog Ivana Krstitelja.
Iako ga tisuće turista svakodnevno obilaze, malo tko zna koliko se slojeva povijesti skriva u toj relativno maloj građevini: od rimskog carskog kulta i egipatskih sfingi do hrvatskih kraljeva, srednjovjekovnih nadbiskupa i djela Ivana Meštrovića.
Tijekom stručnog vodstva viši kustos Arheološkog muzeja u Splitu Nino Švonja otkrio je niz detalja koji Jupiterov hram čine jednim od najvažnijih spomenika antičkog Splita.
Hram koji nikada nije dobio planirani krov
Jupiterov hram izgrađen je početkom 4. stoljeća kao dio monumentalnog kompleksa Dioklecijanove palače. Bio je posvećen vrhovnom rimskom božanstvu Jupiteru, zaštitniku cara Dioklecijana koji se smatrao njegovim zemaljskim sinom.
No prema riječima Švonje, hram nikada nije dovršen onako kako je prvotno zamišljen.
“Gornji dio hrama trebao je imati kameni krov, ali on nikada nije izveden”, pojasnio je kustos, dodajući kako neki povjesničari umjetnosti smatraju da je upravo način gradnje svoda poslužio kao inspiracija Jurju Dalmatincu prilikom projektiranja kupole šibenske katedrale.
Hram je izvorno imao šest stupova i raskošno ukrašene frizove s motivima erota, vinove loze, grožđa, dentikula i drugih tipičnih antičkih dekoracija.
Sfinga stara više od tri tisuće godina
Posebnu pažnju posjetitelja i danas privlači egipatska sfinga koja se nalazi uz hram. Riječ je o jednoj od ukupno dvanaest sfingi koje su u Dioklecijanovu palaču donesene iz Egipta prije više od 1700 godina.
Dvije su izrađene od crnog granita, a jedna od bijelog granita danas se restaurira u Arheološkom muzeju.
Švonja navodi da natpisi na sfingi spominju faraona Amenhotepa III., djeda slavnog Tutankamona i oca faraona Ehnatona. Time sfinga postaje starija od same palače više od tisuću godina.
Misterij reljefa hrvatskog kralja
U unutrašnjosti nekadašnjeg hrama danas se nalazi reljef koji već desetljećima izaziva rasprave među povjesničarima.
Na njemu je prikazana osoba s krunom koja sjedi na prijestolju, druga osoba koja stoji uz nju te treća koja kleči ili leži na podu u činu proskineze – dubokog poklona vladaru.
Nekada se smatralo da reljef prikazuje Krista, no suvremena istraživanja tu teoriju uglavnom odbacuju. Danas prevladava mišljenje da je riječ o prikazu hrvatskog vladara, iako nije potpuno jasno prikazuje li reljef kralja Petra Krešimira IV. ili Dmitra Zvonimira.
Postoji i treća teorija prema kojoj reljef prikazuje idealizirani lik pravednog vladara.
Pretpostavlja se da reljef potječe iz šuplje crkve u Solinu, nekadašnjeg važnog ranosrednjovjekovnog sakralnog središta.
Meštrovićev sveti Ivan Krstitelj
U središtu krstionice danas se nalazi brončani kip svetog Ivana Krstitelja, rad najvećeg hrvatskog kipara Ivana Meštrovića.
Kip je postavljen sredinom 20. stoljeća i s vremenom je postao jedan od najprepoznatljivijih detalja prostora koji je iz poganskog rimskog hrama prenamijenjen u kršćansku krstionicu.
Sarkofazi splitskih nadbiskupa i duhovnog oca kralja Zvonimira
S obje strane unutrašnjosti nalaze se monumentalni sarkofazi doneseni iz nekadašnje crkve svetog Mateja, koja se nalazila južno od katedrale i služila kao mauzolej splitskih nadbiskupa.
Jedan od sarkofaga pripisuje se nadbiskupu Ivanu Ravenjaninu, zaslužnom za organizaciju ranosrednjovjekovne Crkve u Splitu nakon propasti Salone.
Drugi, bogato ukrašen natpisima i ornamentima, pripada nadbiskupu Lovri, jednoj od najvažnijih osoba hrvatskog srednjeg vijeka i duhovnom ocu kralja Dmitra Zvonimira.
Švonja je tijekom vodstva ispričao i zanimljiv detalj iz vremena don Frane Bulića. Kada su sarkofazi otvarani prije premještanja u Jupiterov hram, pronađeni su ostaci luksuznog tekstila, svile, rukavica i zlatoveza u kojima su nadbiskupi bili pokopani.
Povratak splitskih nadbiskupa u Salonu
Kasniji splitski nadbiskupi pokapani su u samoj katedrali, no dio njih želio je biti pokopan u rodnim krajevima. Tako su neki završili na Krku, Silbi ili u Vepricu.
Danas se posljednji splitski nadbiskupi pokapaju u novoj crkvi u Solinu, čime se simbolično vraćaju na ishodište ranokršćanske salonitanske Crkve iz koje je nastala splitska nadbiskupija.
Upravo zato Jupiterov hram nije samo antički spomenik, nego prostor u kojem se susreću rimsko carstvo, egipatska civilizacija, hrvatski srednji vijek i moderna povijest Splita.
