Napisao: Zdenko Lozo
U komunističkim satrapijama i svakom obliku diktatura sačuvati integritet, napose ukoliko ti je dano javno poslanje, iznimno je složeno umijeće fizičkog, a nekmoli društvenog opstanaka. Novinarstvo je svakako najisturenija djelatnost, a u njemu plivati suprotiva toku rijeke moguće je samo najboljima. Zbog toga je skrivečki model preživljavanja nerijetko conditio sine qua non golog opstanka. Jedan od rijetkih novinara i urednika koji je ostavio dubok trag u tom novinarskom žanru, a da dušu nije prodavao đavolu, svakako je Ante – Obrad Kosovac.
Video: HRT
Hrvatski premijer u zadnje vrijeme voli isticati kako postoje dvije Hrvatske. Naravno, njegova je potreba utržiti još pokoji politički poen za predstojeće izbore. Na žalost, u konkretnom slučaju, kad je riječ o hrvatskoj Vladi, upravi i postignućima te o jalovoj i nakaradnoj oporbi u RH, njegove su riječi bolna istinita. Ozbiljan promatrač i kroničar vremena koji živimo, ne samo od Plenkovića, nego i puno, puno prije - kazat će vam da imamo nekoliko bitno različitih Hrvatski.
- Hrvatska onih koji su je stvorili i onih koje je nikad nisu željeli.
- Onih koji su za njenu demokraciju i prosperitet i onih koji bi je najradije isporučili još jednom pod konminternovske skute, poput svojih predaka i duhovnih otaca.
- Onih koji su mukom, odricanjem i životom u Aparthejdu formirali i mukotrpno izgradili svoje živote i živote svojih obitelji, nasuprot onima koji su nacionalizacijom, konfiskacijom i protjerivanjima uselili u tuđe stanove, kuće i ine nekretnine (pretežito židovske!) Titovim fondovima, partijskim maženjima, skojevskim činima i sl. stjecali diplome, pozicije i društvene privilegije sviju vrsta.
- Onih koji se beskompromisno stavljaju na stranu žrtve pojedinaca, naroda i proganjanih sviju vrsta, nasuprot onima koji željno čekaju kaćuše po europskim krvlju natopljenim tlima ili nad satrvenim narodima Srednjeg istoka, zemalja većeg dijela Afrike i obiju Amerika južno od USA. Amerika i Engleska bit će zemlja proleterska! Ovo su pjevala knojevska braća koje redom načini Staljin ćaća!
- , etc….
Sedamdesete
Sve smo ovo doživjeli u pojačanom urlanju, posebice od zadnjih parlamentarnih izbora s još većim intenzitetom godine na samom izmaku. Bliže nam se još jedni prevažni parlamentarni i drugi izbori u ovako turbulentnim vremenima, koja danomice eruptiraju.
S ovakvim razmišljanjem dolaskom sa Sljemena u bivši mi zagrebački dom dočekala me tužna vijest o smrti Obrada – Ante, Martina Kosovca. Prije nego kažem pokoju o ovom, nimalo beznačajnom životopisu valja mi se prisjetiti mnoštva, značajnih hrvatskih ljudi, koji su s knedlom u grlu prihvatili staljinistički režim, Kominternina agenta kodnog imena Valter i zločinačkog špiclova na tlu neželjenog čeda zvanog Jugoslavijom. Ti su hrvatski ljudi razumjeli da je njihova zemlja pogažena, napose od početka 1. do konca 2. Svjetskog rata.
Na Zagrebačko sveučilište došao sam u jesen 1977., dakle još u strašnom uraganu sručenom na hrvatske proljećare - napose one koji su otišli korak dalje tražeći hrvatsku pušku na hrvatskom ramenu, i hrvatsku lisnicu u hrvatskom džepu. Upoznao sam tisuće ljudi koji su šaptom ili šutke gromko pjevali: „Još Horvatska ni propala, dok mi živimo“. Bili su to ljudi na visokim pozicijama u INA, Tesli, Končaru, raznim institutima… Među njim bijaše desetke mojih profesora tadašnjih ili budućih akademika s ETF-a, EFZG, FPZ i FPZG na kojima sam studirao i stjecao znanja. Ti su ljudi stvorili elektroenergetski sustav, elektro industriju, telekomunikacije, odašiljače, elektronsku industriju i na kraju prvu TV postaju Zagreb, (što Beograd niti danas nije oprostio). Potom prometnu infrastrukturu (u zajednici s inženjerima i znanstvenicima s Građevine i FSB-a, koji su dali veliki doprinos i u gore spomenutom elektro-energetskom sustavu proizvodnje i prijenosa el. energije). Potonji su sačuvali ekonomsku misao prilično razvijenu u RH i hrabro branili gospodarski položaj RH u toj tvorevini. I u bastionu ONO-ga i ovoga afirmirali politološku i filozofsku misao na FPZG.
Jasno postignuća naših ljudi sa skupine medicinskih fakulteta, PMF-a, KTS-a, Farmacije, RGN-a, kompletnog AGG-a, pridonijela su sveukupnom progresu, afirmaciji hrvatskih uspjeha u zemlji i inozemstvo uključivo najprestižnije svjetske znanstvene ustanove. Naravno, Zagrebačko je sveučilište bilo rasadištem kadrova za nova respektabilna sveučilišta u Rijeci, Splitu, Osijeku i rastu starog Sveučilišta u Zadru.
HRT, makar u željeznim lancima, Udbe i partijskih komiteta stvorio je po tehnici najrespektabilnije kapacitete na istoku i JI Europe (zahvaljujući ponajprije Univerzijadi 87. i ETF-u); godinama je emitirao i publicirao u formi zbornika intelektualno vrlo snažan Treći program radio Zagreba, kao spikeri i voditelji, a potom producenti su se istakali mnogi napose ženski dio ekipe H. Vlahović, K. Domljan Urličić, Zagorka Levak, Jasmina Nikić… Od muških im kolega svakako je red prisjetit se Ljube Jelčića, Ive Tomića, Bože Sušeca, Ive Lončara..
Pravo na vlastito postojanje
Vidjevši što se događa u Domovini i shvaćajući kako se samo sinergijski može obnoviti država, hrvatsko iseljeništvo prihvaća pomirbu i njegov ozbiljniji dio stvara Hrvatsko narodno vijeće (HNV) kao krovnu političku organizaciju koja će zajedno s domovinskom hrvatskom, kad se stvore okolnosti, odlučno i konačno stvoriti svoju državu. I bi tako! Tajne službe jugo-tvorevine dobro su razumjele ovaj rukopis i pojačale svoje terorističke operacije na tlu suverenih zapadnih država (s nekima i u suradnji). Kao najznačajniji trofej toga lova bila je glava Bruna Bušića, ali je njegov duh odjednom prešao u tisuće nas mladih, napose zagrebačkih sveučilištaraca.
U tim i takvim okolnostima TV Zagreb je bila važna karika u lancu prenošenja žeravice za konačnu hrvatsku Slobodu i neovisnost. Udba je čvrsto kontrolirala krupni menadžment, ali nije mogla ugušiti slobodarski i nacionalni romantizam stotina djelatnika ove kuće, što će poslije pokazati i rat za navedene dvije krucijalne vrednote.
Jedan od „skrivećkih“ iz te kolone svakako je Ante – Obrad Kosovac rodom iz zagrebačke okolice. Na TV Zagreb je stigao dalek 1964. nekako kad je Steva Krajačić pripremao zadnje omče za likvidaciju abadžije - velikosrbina Leke Rankovića. Obrad i Steva ili Ante i Ivan jasno su znali da je veliku zver trebalo skloniti, kako bi se uspjelo dokopati malo zraka za oživljavanje bila hrvatskog. Kosovac je razumio u daljnjem radu kako je prevažno kroz kulturu, povijest i emancipaciju vrati svijest, skinuti šutnju i osokoliti narod kako ima prirodno pravo na vlastito postojanje, na svoju državu i svoje pravice.
Pripremajući se za velike završne operacije „Domovinskog rata“, zajedno s Marijom Tomasovićem u rano proljeće 1995., uspjeli smo pod egidom stvaranje snažnog imidža o IV. Gardijskoj brigadi HV – Paucima održati višesatni sastanak sa sada pokojnim Obradom Kosovcem (tadašnji urednik Informativnog programa HRT-a). Noseći sa sobom i prezentirajući mu opsežan vidio materijal - uglavnom snimljen od našeg djelatnika (mobilizirali smo ga za svaki slučaj, zbog velikog izlaganja rizicima) Petra Malbaše brzo smo se usuglasili oko toga. Toj priči smo na samoj proslavi brigade 28. travnja 1995. u vojarni Svetog Križa, ministru Šušku uz njegovu suglasnost stavili u usta: „Hrvatska vojska ima puno gardijskih brigada, ali jedna je udarna - Četvrta“! Jasno smo željeli okupatorima poručiti tko je tko u priči. Iz „crvenog Splita“ ljuti bojovnici lome kamen i surovost Dinare, vratit ćemo vam uskoro rat na samo njegovo izvorište! Tako to rade danas i Ukrajinci zvijerima s istoka! Vraćaju im rat, a uskoro će biti i žešće, u samo njegovo ishodište!
Nakon brzog dogovora oko naše zamisli, ostali smo u dugačkom razgovoru i gospodinu Kosovcu stavili do znanja da naše Zborno područje Split vodi najkompleksnije operacije do sada i da ništa HRT ne može radit prije nego mi skinemo embargo s pripremljenih materijala (uglavnom u HRT centru Split + trasa). Jasno i nedvojbeno smo mu rekli. Ova je zemlja u krvavom ratu i slijedi sami finiš. Kako se do sad razgovaralo nas se ne tiče, od danas će te razgovarati s nama u zoni naše odgovornosti, a ne s pjesnikom – pukovnikom (kasnijim generalom).
Profesionalnost, odlučnost i hrabrost
Kosovac je pohvalio našu inicijativu i drskost te kazao – „dečki sve sam vas razumio. Iskreno volio bih da je tome tako i duže vremena, moj posao bi bio puno lagodniji. Vjerujte da ću s vama surađivati iskreno i u okvirima moje najveće mogućnosti. Bilo mi je jako drago razgovarat.“
Puno smo toga razmijenili u tom podugačkom razgovoru, a najvažnije za nas - vjerujemo i za njega bila je profesionalnost, odlučnost i hrabrost. O ovome smo popodne izvijestili nominalnog pomoćnika za političku djelatnost ZZP Split, generala Gotovine tada puk. Ivana Zelića, koji se nalazio na najvišim vojnim školama u Zagrebu.
Pukovniku Tolju, našem prvom pretpostavljenom smo podnijeli usmeno šturo izvješće i on se uglavnom složio s našim obavljenim razgovorima i s povjerenjem nam isto prepustio.
Zanimljivi životopis Obrada Kosovca, okončan u osvit novog ljeta 2024. u 83. godini ispunio je puninu smisla. Držim da će uspravno ići svojem Bogu na račune. A ovdje neka počiva u zemlji hrvatskoj čijim izdajnikom sigurno nije bio. Naprotiv, ostavio je ozbiljnijeg traga na tom krvavom putu povratka tisućljeće dugačkog hoda, nade, padanja i razočarenja - putom uskrsnuća i iščekivanja boljeg i vedrijeg života budućim našim naraštajima.
