Ljeto je ljeto, Split je Split i Prokurative su Prokurative. Ljudi su željni, gladni pjesme. I nikako nije čudno što su došli sinoć čuti Terezu Kesoviju, veliku umjetnicu, upiti njene pjesme koje će trajati još dugo, dugo. Ona je u svojoj dugogodišnjoj pjevačkoj karijeri naprosto „prigrabila“ svo moguće biserje slavnih autora što su prodefilirali domaćom scenom. Autora koji su antologija hrvatske glazbene scene, koju mi eto nazivamo, po meni pogrdnim imenom ESTRADA.
A zašto je Tereza prikupila svo to glazbeno biserje?
Vjerojatno zato jer je ona od prvih pjevačkih nastupa pokazala i dokazala svojim glasom, emocijom, temperamentom i interpretacijom da joj pripada ta zlatna riznica. I to ne samo na domaćem, lokalnom terenu. Ona je priznata i poznata umjetnica u svijetu! Nema potrebe nabrajati najviša francuska državna odličja i brojna druga.
Zahvaljujući čudesnoj tehnologiji, od početka do kraja pratio sam kako je tekao koncert, posebice i neke tehničke detalje koji su u najmanju ruku neprofesionalni, a organizacijski - totalni promašaj.
Tereza je odmah na početku govorom željela naglasiti svoju odanost Splitu, svoju zahvalnost gradu koji joj je dao svoje i njene najljepše pjesme. Napravila je malu grešku i rekla da je prvi put nastupila na festivalu na Bačvicama. To pripisujem njenom uzbuđenju i ne zamjeram joj!
Prvi put je nastupila 1962. na bazenu Jadrana.
Nakon desetak minuta na pozornicu dolazi direktor Festivala zabavne glazbe Split, dugogodišnji direktor Tomislav Mrduljaš i predaje joj skulpturu galeba …Jer je, kako kaže Mrduljaš prvi put nastupila na Bačvicama! Ne znam što predstavlja taj mali galeb, gdje je, na kojoj tržnici kupljen, tko je autor, je li izrađen po kalupu za široku uporabu ili je to izradio neki kipar koji ima ime koje nešto znači?
Na sceni ta Tereza nije imala ni jedan jedini cvijet, nije imala čašu vode. Na kraju koncerta uzeo joj je tip mikrofon iz ruke. A publika je željela još. I ona je bila spremna za dijalog, za tu sreću. Orkestar otišao, a uz nju je ostao maestro Banov čekajući da je odvede.
Zar nije mogla toj velikoj umjetnici pri ruci biti jedna mlada hostesa, da joj donese čašu vode, onako diskretno, i da preuzme buket cvijeća koji joj nije uručen. Ovako, uz sve napore koje je Tereza imala i dala pjevajući po ogromnoj žegi na veliko veselje publike - organizacijska sunčana fontana je presušila zahvaljujući lošoj organizaciji. Nikako ne velike pjevačice Tereze Kesovije!
- Objavljeni tekst odražava stav autora i nisu stavovi uredništva.
