Preminuo je Tahir Mujičić, hrvatski književnik i kazališni djelatnik, u 79. godini života.
Rođen je 21. srpnja 1947. u Zagrebu, gdje je danas i preminuo.
Diplomirao je komparativnu književnost i jugoslavistiku 1974. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Tijekom bogate karijere djelovao je kao novinar i urednik u izdavačkim kućama Vjesnik i Egmont, a snažan trag ostavio je i u kazalištu – kao redatelj, scenograf i kostimograf. Bio je ravnatelj i umjetnički voditelj Zagrebačkoga kazališta mladih, osječkoga Dječjega kazališta i Zagrebačkoga kazališta lutaka, te umjetnički ravnatelj Zagreb filma. Pisao je kazališne kritike, bio scenarist i urednik televizijskih emisija o kazalištu.
S Borisom Senkerom 1971. utemeljio je kazališnu družinu Malik Tintilinić, a 1975. bio je i suosnivač glumačke družine Histrion. Dramske tekstove parodijske i satiričke naravi, oslonjene na tradiciju pučkog teatra i vodvilja, pisao je u suradnji sa Senkerom i Ninom Škrabom, ali i samostalno. Njegovi su komadi, zahvaljujući duhovitim dijalozima i nekonvencionalnom pristupu, stekli veliku popularnost.
Ironijski ton obilježava i njegovu poeziju, u kojoj se oslanjao na različite jezične i kulturne tradicije – kajkavsku, dalmatinsku, dubrovačku i bošnjačku. Autor je i romana prožetih književnim aluzijama te knjiga priča nadahnutih filmom i Zagrebom, među kojima su i njegova posljednja izdanja objavljena 2023. i 2025. godine.
Smrću Tahira Mujičića hrvatska književna i kazališna scena izgubila je autora osebujna izraza, čiji je rad desetljećima obilježavao suvremenu kulturnu produkciju.
