Vladimir Garić je jedan od najpoznatijih hrvatskih tenora. Već dugi niz godina se bavi opernim pjevanjem, solist je u Hrvatskom narodnom kazalištu, a uz to, pjeva i u klapi Cambi te je dio kvarteta 4 tenora. To nam govori da se radi o jednom svestranom umjetniku, koji ne skriva svoju strast prema glazbi.

Teško je izdvojiti sve njegove uspjehe. Međutim, nemoguće je zaobići gostovanje na Broadwayu, gdje će ponovno nastupiti iduće godine. Garić je tenor kojeg voli slušati različita publika, od ljubitelja opere, talijanske kancone do klapskog miljea.

S ovim jedinstvenim i drugačijim tenorom smo porazgovarali, a u ugodnom razgovoru otkrio nam je mnogo toga.

Upoznali smo vas kao opernog pjevača u HNK Split. Koju ulogu u teatru nosite najviše u srcu?

– Izdvojio bih ulogu Don Josea u operi Carmen. To je bila moja prva “veća” uloga,vkoju sam u kratkom roku uspio pripremiti i iznijeti na scenu HNK Split.

Pamtimo vas u ulozi Samsona u operi Samson i Dalila. Kako ste osobno proživjeli ulogu Samsona?

– Uloga Samsona došla je kratko nakon uloge Don Josea iz opere Carmen,tako da sam je također spremao u kratkom vremenskom razdoblju. Inače, jako zahtjevna uloga, izrazito dramskog faha, koja je zahtijevala izrazitu koncentraciju i fizičku spremu. Duet Samsona i Dalile u 2. činu je nešto najljepše što je proniklo iz operne baštine. Pjevanje sa kolegicama u spomenutom duetu sam uvijek doživljavao kao svojevrsnu katarzu. Inače, zbog te uloge su me prozvali Samson po teatru, pretpostavljam zbog kose (smijeh).

Kojeg velikog opernog pjevača smatrate svojim uzorom?

– Imam više uzora u svijetu opernih tenora, ali na prvom mjestu bih izdvojio Placida Dominga i Marija Lanzu. U starom Splitu je postojala uzrečica “Lanza” za nešto nedostižno.

Koje biste ime iz svijeta opere u Hrvatskoj istaknuli?

– U hrvatskom svijetu opere bih izdvojio na prvom mjestu našeg nacionalnog prvaka Ivicu Čikesa, koji je ostvario i iznimnu inozemnu karijeru.

Kako održavate Vaš glas?

– Glas održavam dužim spavanjem i odmorom prije nastupa. Zbog toga sam često nedostupan tijekom jutra.

Kako se pripremate za opernu ulogu, gdje vježbate?

– Pripreme za uloge su uglavnom s mojom dragom korepetitoricom Tetyanom Borchagivskom u zgradi teatra ili u prostorima s klavirom gdje nesmetano mogu pustiti glas bez da netko zove policiju.

Smetaju li susjedima povišeni tonovi?

– Susjedi su iznimno razumni, tako da nemam problema s radom, iako znam ponekad u pripremama zaboraviti na vrijeme i pjevati u kasnije noćne sate.

Mijenja li se glas s godinama?

– S godinama glas postaje tamniji, dobiva punoću i postaje zreliji. Zato je iznimno važno pametno birati uloge na početku karijere, da se ne našteti prirodnom procesu razvijanja glasa i početi s lirskim fahom oprezno i strpljivo.

Jeste li kad zaboravili tekst?

– Svakome se dogodi da zaboravi tekst. U tim situacijama je važno ne pokazati nervozu i nastaviti smireno i koncentrirano do kraja predstave. Na greškama se uči, ali one ostaju i kao podsjetnici na neke smiješne situacije, koje kasnije prepričavamo s kolegama.

Osim opernih izvedbi, teško je nabrojati gdje ste sve nastupali, kako s 4 tenora i klapom Cambi , tako solistički. Ipak, nastup u New Yorku posebno izdvajamo. Kakva sjećanja nosite iz Amerike?

– Nastupi u Americi su bili veliko iskustvo i nezaboravni trenutci, koje ću nadam se u skorom roku ponovo iskusiti.

Što mislite o današnjoj klapskoj pjesmi? Mnogi obožavatelji vape za a capella stilom? Kakav je Vaš stav?

– Današnja klapska pjesma je produkt komercijalizacije koja nas prati u svim segmentima društva.Veće dvorane, različiti prostori na kojima se izvode koncerti i raznoliki dijapazon publike, logični je slijed većeg korištenja instrumentalne pratnje prilikom nastupa. Osobno najviše uživam u privatnim druženjima, gdje zapjevamo tradicionalnu klapsku pjesmu. Klapski a capella stil pjevanja je iznimno zahtjevan i često iziskuje probranu publiku.

U početcima nastupa s klapom Cambi, izvodili bi po sat ipol vremena koncerta samo a capella repertoar. Teško mogu zamisliti danas na velikim koncertima klapu koja bi zadržala publiku da toliko sjedi i sluša pjevanje bez instrumentalne pratnje.

Trebamo li se plašiti klapske budućnosti?

– Nema straha za klapsku budućnost, jer dok je Dalmacije, bit će i pjevanja u društvu prijatelja ili klapi.

Što mislite o Splitskom festivalu?

– Splitski festival vapi za novim autorima koji će ga vratiti u zlatno doba kada su se pjesme izvodile i slušale tijekom cijele godine, a ne samo tu određenu večer.

Može li se lijepo živjeti od posla kojim se bavite? To ujedno može biti motivacija, ili možda demotivacija za mlade?

– Posao je iznimno težak i zahtijeva velika odricanja. U svemu najviše pati obitelj, od koje budeš odvojen u nekim najvažnijim i najljepšim trenutcima. Isplate honorara često kasne, pa treba pametno baratati financijama.

S obzirom na vašu svestranost u bavljenju glazbom, u kojem dijelu ipak najviše pronalazite sebe?

– Teško mi je reći gdje se najviše pronalazim, ali bih ipak između klape, dugogodišnjeg sviranja gitare po rok i blues bandovima, ipak izdvojio operu, kao najveći profesionalni izazov i motivaciju.



Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime