Je li vam se ikad dogodilo, da pored vas prođe neka smišna šinjorina, a da niste zapazili njenu lipotu? Teško… Barem po mirisu!
A je li vam se ikad dogodilo, da prođete jedan mali milijun puta istom ulicom, i da nikad ne pogledate kako izgledaju kuće, da se ne zagledavate u fasade, krovove, vrtove (tamo di ih ima), da bacite pogled na balkone, prozore, na ulazna vrata zgrada ili…Na stabla koja se dižu u vis? To se proleti onako, usput, kako bi rekla Meri Cetinić -, U prolazu. I tako u prolazu, nikad ne spoznamo lipotu grada, kvartova, ulica, kuća, prozora i vrata. A lipotu treba dotaknuti, osluhnuti, pomirisati, kako bi srce i duša uživali.
Nikog živa u dugoj ulici Bačvica, u Viškoj, točno u podne, bez Gary Coopera, neopterećen gužvom, s noge na nogu, kao neki stranac u vlastitom gradu. I gledaj desno, gledaj lijevo… Nigdje moga stana!
Nije sve crno u našem gradu. Ima nešto i žutih nijansi, zelenih, crvenih i onih između. Velite Viška ulica? Pa da, to je ona koja vodi prema Bačama, to je ona koju najčešće brzinom munje prošišaju automobili, to je ona koja vodi prema ljetnom kinu Bačvice, prema teniskim terenima, to je ona…To je ona koju se treba pogledati! Prelipa Viška ulica u kojoj treba zastati i svaku kuću pogledati. To je ulica – đardin! Ne samo radi fantastičnog drvoreda, već i radi prelipe arhitekture i vizure, cvića po balkonima, na prozorima, sređenim vrtovima, fasadama, pomno odabranim škurama zelene boje. I po ljudskoj mjeri odabranoj visini kuća.
Ako vas put povede prema moru, prema Bačvicama, izaberite Višku za oči!
Ako ne vjerujete, demantirajte nakon što pogledate amaterske fotografije snimljene telefonom.
A kad se sve smiri (a to će biti uskoro), onda možete pokazati svoje kupaće kostime, pa nek' se opet raduju oči!
