Istraživači testiraju duboku stimulaciju mozga kao tretman za osobe s teškim oblikom depresije. Liječnici ga uspoređuju s pacemakerom za mozak. Uključuje implantaciju elektroda u mozak, koje su pričvršćene na uređaj smješten ispod kože u prsima. Nedavna istraživanja su obećavajuća, a liječnici vjeruju da bi tretman uskoro mogao dobiti odobrenje u SAD-u.
Emily Hollenbeck živjela je s dubokom, ponavljajućom depresijom koju je usporedila s crnom rupom, gdje je gravitacija bila tako jaka, a njezini udovi tako teški da se jedva mogla pomaknuti. Znala je da bi je bolest mogla ubiti. Oba su joj roditelja oduzela život.
Bila je spremna isprobati nešto ekstremno - ugraditi elektrode u mozak kao dio eksperimentalne terapije.
Istraživači kažu da bi tretman - nazvan duboka moždana stimulacija ili DBS - mogao pomoći mnogima poput nje, s depresijom koja je otporna na druge tretmane.
Hollenbeck kaže da je iscrpila sve mogućnosti, uključujući elektrokonvulzivnu terapiju, kada joj je liječnik prije tri godine rekao za DBS, a prenosi HRT.
Postala je jedna od samo nekoliko stotina liječenih DBS-om od depresije.
Hollenbeck je imala operaciju mozga pod sedativima, ali je bila budna. Dr. Brian Kopell, koji vodi Centar za neuromodulaciju Mount Sinai, postavio je tanke metalne elektrode u područje njezina mozga koje se naziva subkalozni cingularni korteks, koji regulira emocionalno ponašanje i uključen je u osjećaje tuge.
Elektrode su spojene unutarnjom žicom s uređajem postavljenim ispod kože u prsima, koji kontrolira količinu električne stimulacije i isporučuje stalne niskonaponske impulse.
Liječnici kažu da stimulacija pomaže jer struja govori jezikom mozga. Neuroni, naime, komuniciraju pomoću električnih i kemijskih signala.
Hollenbeck je rekla da je učinak bio gotovo trenutačni. Rekla je da je osjetila nestanak težine i da je ponovno mogla pronaći zadovoljstvo u stvarima poput glazbe, prenosi HRT.
Tim Mount Sinai jedan je od najistaknutijih istraživača DBS-a za depresiju u SAD-u. Ondje stručnjak za oslikavanje mozga (neuroimaging) koristi slike mozga kako bi locirao točno mjesto na koje se postavljaju elektrode.
