Noćas, 23. kolovoza, je u splitskoj bolnici nakon teške bolesti u 73. godini života preminula Zoja Odak, dugogodišnja glumica Hrvatskog narodnog kazališta Split i nacionalna dramska prvakinja. U matičnom je kazalištu odigrala čitav niz velikih uloga dramskog repertoara koje su je svrstale u sam vrh hrvatskog glumišta i za koje je dobila niz uglednih kazališnih nagrada. Zoja Odak svojim se glumačkim opusom upisala među one izuzetne umjetnike koji pomiču, pa ako treba i brišu granice davno prije ovog tužnog dana a sad je zauzela svoje mjesto među karijatidama na kojima počiva strop Hrvatskog narodnog kazališta Split.
Rođena u Splitu 1947, u rodnom je gradu završila osnovno i srednje obrazovanje. Teatrologiju i književnost diplomirala je u Sarajevu, a prve dramske uloge, kao i brojna druga poznata glumačka imena, ostvaruje u kazalištu Titovi mornari (današnje Gradsko kazalište mladih) u Splitu. Kao talentiranu mladu glumicu HNK Split je angažira 1972, a njen brz glumački uspon započinje s obnovom kazališne zgrade 1979. godine. Vrijeme pune afirmacije dolazi osamdesetih i devedesetih kada Zoja Odak ostvaruje niz antologijskih uloga. To je ujedno i razdoblje prvih značajnijih nagrada. Tako je, za ulogu Truse u Bljesku zlatnog zuba Mate Matišića (1987) u režiji Marina Carića, Zoja Odak nagrađena Majskom nagradom Društva dramskih umjetnika Hrvatske. Slijedi potom jedna od najznačajnijih, uloga Klitemnestre u Euripidovoj Elektri (1988), u režiji Paola Magellija. Za tu je ulogu nagrađena Zlatnim lovor vijencem na Sarajevskom MES-u, a ista uloga donosi joj i prestižnu hrvatsku nagradu Dubravko Dujšin, nakon koje i publika i kritika Zoju Odak svrstavaju u sam vrh hrvatskog glumišta.
U nepreglednoj nisci kreacija iz tog perioda ističu se i ona Laure u Dundu Maroju Marina Držića (1985) režija Marin Carić; Dol Common u Alkemičaru Bena Jonsona (1987) režija Želimir Mesarić; Uršule u Ribarskim svađama Carla Goldonija (1991) i režiji Vanče Kljakovića. Vanča Kljaković režira i Šjoru Filu Eduarda de Filippa (1992), u kojoj Zoja Odak igra naslovnu ulogu Filomene Luštrine i s njome gostuje na Međunarodnom festivalu o Eduardu de Filippu. Slijedi potom nagrada Marul na Marulićevim danima (1994) za ulogu Melite u Ledi Miroslava Krleže i režiji Želimira Oreškovića.
Kao dramska glumica kojoj je blizak klasični repertoar Zoja Odak ostvarila je niz vrlo zapaženih kreacija poput uloge Elmire u Moliereovu Tartuffeu (1996) u režiji Eduarda Milera, Katerine Kohlakove u Braći Karamazovima F. M. Dostojevskoga (1998) u režiji Ozrena Prohića; ili npr. Irine N. Arkadine u Čehovljevom Galebu (1998), režija Georgij Paro, za koju na 44. Splitskom ljetu po prvi put dobiva nagradu Judita za najbolje glumačko ostvarenje. Pet godina kasnije, na 49. Splitskom ljetu za naslovnu ulogu u predstavi Antigona, kraljica u Tebi žiri nagrade Judita još jednom je Zoji Odak dodijelio tu prestižnu nagradu. Svog drugog Marula Zoja Odak dobiva 2002. na 12. Marulićevim danima za ulogu Laure Lenbach u Krležinoj drami U agoniji.
Od brojnih uloga koje je u HNK Split i na Splitskom ljetu Zoja Odak tumačila samo posljednjih dvadesetak godina vrijedi istaknuti: Buzdo (1998), M. Duras Vera Baxter (1999), M. Matišić Svećenikova djeca (1999), B. M. Koltes Povratak u pustinju (2000), Sofoklo Antigona (2000), J. Pavičić Trovačica (2001), M. Krleža U agoniji (2001), V. Stulli Kate Kapuralica (2002), Euripid Alkestida (2003), T. P. Marović Antigona, kraljica u Tebi (2004), I. Zovko Francuzica (2005), A. Dorfman/T. Kushner Udovice (2006), E. Ionesco Ćelava pjevačica (2007), Držić Skup (2008), Euripid Bakhe (2008), Prije sna Lade Kaštelan (2009), Smij i suze starega Splita Ivana Kovačića (2010), Sirkku Peltola Konj (2010.), Euripid Hekuba - glavna uloga (2011), Olja Savičević Ivančević Adio kauboju (2012.), Milan Begović Amerikanska jahta u splitskoj luci (2013), Joel Pommerat To dijete (2013), Bertolt Brecht Majka Courage i njezina djeca – glavna uloga (2013). Posljednji se put na sceni HNK Split pojavila u ulozi Rebecce Nurse u Kušnji Arthura Millera u režiji Nenni Delmestre.
U travnju 2003. Ministarstvo kulture RH dodijelilo je Zoji Odak status nacionalne prvakinje.
Uz prvenstvenu posvećenost kazalištu Zoja Odak ostvarila je i zapaženu televizijsku i filmsku karijeru. U jednoj od najgledanijih TV serija Kreše Golika Inspektor Vinko igrala je ulogu Blanke. U filmu Krste Papića Priča iz Hrvatske (1992) Zoja Odak igra ulogu Marije i za nju dobiva Zlatnu arenu. Naslovnom ulogom u sarajevskom filmu Ada M. Kosovca i na Međunarodnom festivalu u Sanremu Bergamo Zoja Odak osvaja Posebnu nagradu žirija.
Odlazak velikih ljudi uvijek osvijetli put kojim sami kročimo, podsjeti nas, zabavljene vlastitim koračanjem, da su tim putem prije nas kročili ljudi koji su nam ostavili znakove koje ponekad ne znamo odmah pročitati, koji nas čuvaju od stranputica. Zoja Odak je ostavila mnoge velike i važne znakove na tom putu, neke sasvim otvorene a neke skrivene u tišinama, ostavila nam je upute o ukusu, o čistoći glumačkog izraza, o jednostavnosti kao najubojitijem scenskom oružju, o disciplini kojom se kuje glumačka kreacija, ostavila nam je ideju glumca, uzvišenu viziju renesansnog, obrazovanog, društveno odgovornog pojedinca, osobu digniteta, ideju veću od života, kojoj je uvijek težila i koju je kao letvicu podizala visoko i sebi i drugima, ne priznajući ništa manje od tog veličanstvenog skoka. Beskompromisna i drska uvijek je tražila najviše i uvijek je znala da se može bolje, još bolje od boljega. Bio je to Zojin način da popravlja i sebe i druge.
Smrt Zoje Odak nenadoknadiv je gubitak za hrvatsko glumište. U sjećanju kolega iz Hrvatskog narodnog kazališta Split i kazališne publike ostat će zapamćena kao glumica jedinstvene energije, snažnog i autentičnog glumačkog izraza, istinska zaljubljenica u umjetnost glume i kazalište, kao vrijedna kolegica i draga prijateljica.
