Thom Harinck vrhunski je trener borilačkih sportova iz Nizozemske, koji je svjetsku slavu ostvario 1993. godine kada je legendarnog Branka Cikatića doveo do naslova pobjednika K-1 turnira. 27 godina nakon Harinck je opet uz jednog Cikatića, Brankovog sina Bruna, koji ima 17 godina i polako ulazi u svijet borilačkih sportova.
Bruno Cikatić član je splitskog boksačkog kluba Pauk, s njim kao trener radi Vedran Đipalo, a proteklih dana njegove vještine brusio je Thom Harinck, vrhunski trener borilačkih vještina koji je radio sa pokojnim Brankom Cikatićem u doba njegovih uspjeha.
- Imao sam pomiješane osjećaje, od onog tužnog i praznog, jer nema više mog velikog prijatelja, do drugog, sretnog i ponosnog što ću trenirati s njegovim sinom. Kada treniram s Brunom, u njemu vidim Branka i proživljavam one prekrasne trenutke otprije 30-ak godina. I nikako se ne mogu pomiriti s time da Branka više nema. Ali i zato sam ponosan kada vidim u kakvog je sportaša izrastao Bruno. I zaista sam ostao iznenađen kada sam vidio koliko je napredovao zadnjih mjeseci, ali i u ovih nekoliko treninga. Zbog svega toga sam siguran da će biti vrhunski borac - rekao je Thom Harinck.
Mladi Bruno Cikatić već je dvije godine u svijetu boksa, a nakon što nas je na proljeće nakon duge i teške bolesti napustio najveći borac u Hrvata Branko Cikatić, Bruno je još odlučniji u svojoj namjeri da prezime Cikatić opet bude u svijetu borilačkih sportova. Iako je počeo kao i svaki dječak s nogometom, brzo su ga geni odveli u ring.
- Počeo sam boksati s 15 godina iako se mom ocu nije svidjelo što sam krenuo na boks. Kad sam bio mali, branio mi je ulazak u dvoranu jer me htio zaštititi od tog težeg puta, teškog sporta, ozljeda, udaraca i mučenja. U to me je vrijeme gurao na nogomet jer sam bio jako brz i mislio je da bih mogao uspjeti kroz nogomet. No ja nisam baš volio momčadski sport, a i vidio sam da sam fizički jači od većine mojih vršnjaka. Što sam bio stariji, sve više i više me vuklo na borilačke sportove, počeo sam gledati oca i njegove mečeve i zaljubio sam se u sport iako se to njemu nije svidjelo. Pustio je da probam, ali što je meni bilo najvažnije - uvijek bi me podržavao u bilo čemu što sam odlučio. I tako sam izabrao baš boks jer je moj otac postigao sve što je mogao u kickboxu i muay thaiju pa bih ja volio nastaviti i proširiti naše prezime i u druge borilačke sportove - rekao je Bruno Cikatić.
Iako bi vas neki već rado vidjeli u Japanu preko kontakata vašeg prijatelja Tonća Mihovilovića, zove vas i Thom Harinck u Amsterdam, kakvi su vaši planovi?
- Moj plan trenutno je završiti srednju školu. Imam još jednu godinu do kraja, a naravno, ovdje ću i trenirati. Nadam se, i natjecati se što je više moguće. Kada završim srednju školu, planiram otići u Amsterdam, koji je bio drugi dom mome ocu i tamo je on također započeo svoju karijeru. Znam da su ga tamo jako voljeli, poštovali i bili pravedni prema njemu. Hvala Bogu, imamo puno ljudi koji bi mi tamo pomogli i pružili mi najbolje uvjete za trening i smještaj. Tamo bih skupio još više iskustva, a vjerujem i dodatno napredovao. Imamo tamo i jako dobrog obiteljskog prijatelja, nizozemsko-američkog glumca, ali i bivšeg MMA majstora i kick-boksača Sebastiana Basa Ruttena, koji se pak ponudio da treniram i kod njega, ali i da mi otvori put prema Americi. Želja mi je otići i u Japan, odraditi nekoliko profesionalnih mečeva, jer i oni me već sada zovu. A još pod dojmom svega što se događalo u našim životima posljednjih dvije godine, ali i nakon tatine smrti, shvatio sam koliko ga cijene u Japanu – dodaje Bruno Cikatić.
Dakle, iako je izbor prilično surov, preko boksa želite dostići uspjehe pokojnog oca Branka?
- Moji ciljevi su da postignem jednako, a možda nekad u budućnosti čak i više nego je to uspio moj tata. Da budem boksački prvak svijeta i da se borim protiv najvećih imena u tom sportu. Moja najveća motivacija je da pružim i da pomognem obitelji, baš kao što je i ona bila uz mene. Moja mama i sestra su bile i uvijek će biti najveća podrška u mome životu. I želim nastaviti voditi očev klub Tigar Cikatić, uz pomoć njegova prijatelja Tonćija Mihovilovića, koji je i sad uz mene i pomaže mi da ostanem na dobrom i ispravnom putu te da oko mene nema nikakvih negativnosti, ali i negativaca, kakvi su se znali pojaviti oko mog životnog uzora.
A mama kao mama. Tako će i Ivana Cikatić stisnutih šaka bodriti svog sina.
- Thom je rekao da je nevjerojatno talentiran i da kada gleda Bruna, kao da vidi Branka. Uvjeren je da Bruno ima velike šanse uspjeti u boksu jer u ovih nekoliko zajedničkih treninga jako se iznenadio time koliko je talentiran i dobar - otkrila nam je Ivana Cikatić.