Na današnji dan, 15.svibnja, prije 79 godina počela je jedna od najkrvavijih bitaka u Drugom svjetskom ratu na ovim prostorima - u široj javnosti poznata kao Bitka na Sutjesci. Veliki doprinos i žrtve u toj bitci, prekretnici 2.svjetskog rata, dali su stanovnici Žrnovčane, naime, poginulo ih je 68, od čega 64 mladića i 4 djevojke. U prosjeku su imali tek 21 godinu.
Bila je to golobrada vojska, mladi tek stasali momci i djevojke, u poderanim cokulama i iznošenim opancima, civilnoj odjeći i dijelovima uniformi svih vojski, s oružjem različitih kalibara, bajunetama i ručnim bombama za pojasom. Neprijatelj za njih nije imao milosti, ali ni oni za njega.
U knjizi Ivana Javorčića "Žrnovnica od davnina do danas" zapisano je:
"Poslije rata sačinjena evidencija poginulih u bici na Sutjesci očitovala je da je Žrnovnica na prvom mjestu po broju datih žrtava u ovoj bici između svih sela tadašnje Jugoslavije. Dakle, valjan razlog za poseban ponos budućih pokoljenja Žrnovnice, valjan dokaz veličine žrtve koju je dala mladost Žrnovnice u borbi za slobodu".
U napad na partizanske postrojbe koje su u tom trenutku brojale 18 tisuća vojnika Sile Osovine krenule su s više od 127 tisuća vojnika formiranih u bugarske, talijanske i njemačke jedinice, zajedno sa snagama koje su pripadale marionetskoj NDH, brojnim oklopnim vozilima i s više od 300 aviona kojima su zapovijedali Nijemci.
Uz partizanske borce, u grupaciji koja je sudjelovala u bitki bilo je gotovo 3000 žena, ali i ranjenika i bolesnih pa je ukupan broj sudionika premašio 22 tisuće ljudi. Nakon mjesec dana borbe poginulo je sedam i pol tisuća ljudi. Najviše poginulih partizana i ljudi koji su bili s njima bilo je upravo s područja Dalmacije, njih čak tri tisuće, a zabilježeno je kako je najveće gubitke pretrpjela upravo Druga dalmatinska brigada u kojoj je poginulo 800 partizana.
Povjesničari se slažu kako je za sudjelovanje velikog broja Hrvata u bitkama koje su preokrenule tijek Drugog svjetskog rata na području bivše Jugoslavije najzaslužniji Ante Pavelić koji je bez ispaljenog metka predao Dalmaciju u talijanske ruke.
Naime, već nekoliko dana nakon 10. travnja 1941. Žrnovnica je vrvila neprijateljskom talijanskom vojskom - oko tri tisuće vojnika iz divizije "Cacciattori delle Alpe". Nastanili su se pod šatorima na padinama Peruna kod Pivine kuće na Vilaru, na Plasi, Drognjušu, kod Pišilove kuće u Ajnovića, u Glavici, u Amižićima, u Dvorima, na sve strane. Oficiri su i štabovi zauzeli Pivinu kuću i "Bratski dom", ispri doma zavijorila se talijanska zastava, a žrnovački zvonik pretvoren je u talijansko mitraljesko gnijezdo.
Jedan dokument iz tog vremena kaže da su u Žrnovnici raspoređene i jedinice iz divizije "Bergamo" i to: 97 mitraljeskih četa, 89. bataljun crnih košulja i 19. sanitetskih sekcija, a zapovjednik je colonnello Ugo Bizzari.
Ovakva izdaja Žrnovčanima je značila samo poziv na još veći doprinos u bitkama za oslobođenje od okupatora. Najpoznatija i najveća u kojoj su Žrnovčani sudjelovali bila je ova na Sutjeci koja je trajala do 16.lipnja 1943.
U završnom okruženju njemačkih snaga partizani su se uspjeli probiti preko rijeke Sutjeske kroz linije 118. njemačke, 104. lovačke i 369. pješačke divizije na sjeverozapadnom pravcu prema istočnoj Bosni. Tri brigade i središnja bolnica s više od dvije tisuće ranjenika ostale su u okruženju. Njemački vrhovni zapovjednik, general Alexander Löhr, naredio je njihovo uništenje. Stradao je ukupno 6391 partizana, više od trećine vojnika koji su ušli u borbu. Preživjeli sa Sutjeske su pričali kako su u danima najvećih borbi ostali bez hrane, jeli su osušenu travu i korijenje stabala kako bi preživjeli.
Tek nakon ove bitke donesena je odluka o savezničkoj pomoći partizanima i isključivanju četnika iz programa potpore.
"...Kraj Sutjeske hladne vode, barjak časti i slobode... Ako, majko, ikada dođeš pitati ova brda jesu li tvoga sina vidjeli, možda ti izvori Sutjeske kažu da su tvoga sina sreli, da ne tražiš groba na livadama pod otkosima trave, pod bokorima crvenog maka, pod snopovima žita... Tu sam majko na vječnoj straži na Dragoš-sedlu, na Barama, na Košuru, na Ljubinom grobu, kod Belinovca, kraj Bistrice rijeke na puteljku što presjeca cestu Kalinovik-Foča..."
Dalmacija nikad ne smije zaboraviti svoju izginulu mladost. Slava im!
* Objavljeni tekst je citat iz knjige "Žrnovnica od davnina do danas", autora Ivana Javorčića.
